Ovih dana je objavljeno kako se na mostarsko sveučilište tzv. hrvatsko za upis prijavilo nešto više od 5000 novih studenata. Podatak je iznenađujući. Ovo je za desetak posto manje studenata nego prošle godine. A još je veće iznenađenje jer je prije desetak godina na prvu godinu studija upisano preko 11000 studenata. U deset godina pad broja onih koji žele biti studenti u Mostaru pao je za polovinu.
Piše: Ivo Ćurković
I dok broj studenata drastično pada vječni rektor Tomić sam sebi dodjeljuje nagrade a Sveučilište proglašava među najboljima na svijetu. Izneseni podaci pokazuju koliko je Tomić smijurija od rektora. Ali on je podoban. Bolje da propadne sveučilište nego da se s pozicije makne podobno spadalo. Najgora je šutnja Senata sveučilišta, kao najvišeg tijela, bar formalno, u upravljanju sveučilištem. Boli i šutnja profesora, bar mislim da ih ima, koji imaju dovoljno kredibiliteta da kažu svoje mišljenje i kritiku postojećeg stanja.
Puno više je onih učenika koji upisuju fakultet i idu na hrvatsku državnu maturu pa onda upisuju fakultete u Hrvatskoj. Njih je puno više nego onih koji bi studirali u Mostaru.
Uz to, još gore je jer ima jako puno onih koji sveučilišne diplome kupuju po benzinskim pumpama, kioscima i autobusnim stajalištima širom BiH. A na svim tim mjestima su uredno registrirani fakulteti pa i čitava sveučilišta. Cijena. Sitnica. Od 2.000 do 20.000 KM. Ovisni što vam treba. Stečeno znanje ravno je nuli ali tko pita za znanje. Važna je pripadnost HDZ-u i satelitskim strankama i posao je osiguran. Javna uprava ili javno poduzeće to je sudbina onih koji ne znaju ali imaju diplomu. Da ne zaboravim puno je i onih koji imaju i srednjoškolske svjedodžbe čak i škola koje ne postoje. Sjećam se kako je svojevremeno jedna od međunarodnih organizacija pročešljala svjedodžbe i diplome zaposlenih u policiji i da je bilo dosta onih koji su odletili sa svojeg dotadašnjeg posla. A u to vrijeme nije bilo razvijen “biznis” sa kupljenim svjedodžbama i diplomama.
Da se razumijemo ovakav sustav obrazovanja stvorili su političari. Dio njih je također kupio svjedodžbe i diplome kako bi sačuvali svoje pozicije. Još im je važnije bilo da im podanici kupe iste papire i da im do groba budu odani i vjerni. Jednostavno su stavljeni u robovski položaj.
Iz Kupresa ću navesti nekoliko vrlo uspješnih mladih ljudi koji su pobjegli sa ovih prostora, uspješno studirali i postali netko i nešto. Jedna djevojka je završila ekonomiju u Splitu a danas radi u Rimu u Appleovoj talijanskoj podružnici i to na visokom rukovodnom mjestu. Jedan mladi Kuprešak je završio računarstvo na FER-u i on radi za tvrtke iz Silicijske doline. Jedan mladi stručnjak završio je biokemiju u Sarajevu a doktorirao na Heidelbergu i u njemačkoj radi kao vrhunski stručnjak. Nedavno je iz Kupresa odselio, sa čitavom obitelji, čovjek koji je doktorirao uzgoj i iskorištavanje šuma. Nije potreban našim Šumama ali jeste švedskim. Imamo i dobitnike dekanovih pa i rektorovih nagrada. Tako je jedna djevojka postala voditeljica jednog od razvojnih sektora u Sonny Erricsona a druga, sa dekanovom nagradom u Splitu, bi uskoro njenim stopama. Imamo i jednog inžinjera kemije koji je na testiranju zainteresiranih inženjera iz cijele Europe i SAD-a jedini dobio posao u istraživačkom centru BASF-a, najveće kemijske industrije u svijetu. Imamo i mladog medicinskoga stručnjaka koji je nakon medicine u Hrvatskoj specijalizirao kardiokirurgiju u Njemačkoj i danas radi na jednoj poznatoj i priznatoj klinici kod Kolna. Jedna doktorica koja je čak počela raditi u Kupresu, a kojoj nisu dali specijalizaciju, otišla je u Njemačku i danas je kirurginja u Munchenu. Još je puno onih koji su završili poznate hrvatske fakultete ali su se raspršili i po svijetu ali i po Hrvatskoj. Nitko od njih nije u BiH a pogotovo ne u ovakvim pripizdinama gdje vladaju kriminal, nepotizam, mito i korupcija.
O podobnosti i znanju moram ispričati i još jedan indikativan slučaj. radi se o djevojci sa Kupresa koja je završila pravo u Splitu. Javila se na jedan natječaj na kojemu su bile samo djevojke koje su s njom diplomirale. Nakon provjere znanja iz područja carine, jer se radilo o carini, išle su na ispit iz stranog jezika. kako danas svi mladi, pa i oni stariji govore engleski i njih su ispitivali ovaj jezik, čitanje i prijevod. Kako spomenuta djevojka još zna i španjolski na B2, njemački i ruski na B1 te da zna i znakovni jezik za gluhonijeme tražila je bar jedan bod više. Nije ga dobila. Onda su ispitivani iz poznavanja rada na računalu. Trebalo je znati osnovno. Upaliti i pokrenuti računalo, poslati i otvoriti mail te otvoriti internet. To danas zna, bez neke uvrede svaka budala. Kada se djevojka pobunila jer ona zna čitav niz programa koji su potrebni u uspješnom radu opet joj nisu ništa priznali.
Na tzv. intevju muškarac koji je trebao voditi razgovor postavio je samo jedno pitanje. Po čijoj preporuci dolazite? Nakon petnaestak sekundi koliko je djevojci trebalo da dođe sebi od ovakvog pitanja odgovorila je otprilike ovako. Iz svog fascikla izvadila je svjedodžbe srednje škole gdje je bila odlična učenica, izvadila je i svjedodžbu s državne mature koju je također završila s odličnim. Pokazala je i diplomu, ako se to tako naziva, da je završila tri godine prava s prosjekom oko 4,5. Diplomirala je kod dr. Davorina Rudolfa starijeg, jednog od najvećih pravnih autoriteta u Hrvatskoj. Potom je pokazala i diplomu od još dvije godine gdje je imala prosjek ocjena od 5,0. Magistrirala je također kod profesora Rudolfa. Pokazala je i svjedodžbe licitiranih škola stranih jezika gdje je naučila i usavršila strane jezike. Također je pokazala i svjedodžbe o poznavanju računalnih programa koje je također naučila u ovlaštenim ustanovama. I za kraj je pokazala potvrde humanitarnih organizacija: Crvenog križa, Karitasa, Mosta, Sunca, Hrvatskog nadzemlja u kojima je najviše vremena provela volontirajući. Pokazala je i potvrdu da je godinu dana o svom trošku provela u Equdoru u jednom sirotištu gdje je u školi predavala engleski jezik a u internatu brinula o napuštenim djevojčicama.
Nakon toga je doslovno rekla: “Ovo su moje preporuke. Što hoćete? Da mi preporuku da neko govno koje karijeru gradi na članskoj partijskoj iskaznici i ulizivanju svojim šefovima?” Naravno da nije dobila posao. Posao je dobio momak koji uopće nije bio na testiranju ali je kumče jednog od splitskih Hadezeovaca. Nije imao završen fakultet ali je donio potvrdu da je upisaao pravo u nekakvom selu kraj Kiseljaka.
Djevojka je shvatila u kakvom društvu živimo i odlučila se boriti. Osnovala je svoju malu tvrtku i s cijelom Europom sada radi preko računala. S Hrvatskom državom ima samo toliko koliko mora po zakonu imati. Ali zato ima sjajan posao, dobro zarađuje a pritekne i za druge.
Znanje ili podobnost izaberite sami jer je to izbor između ljudskosti i zločina.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Tomislavcity.com.
