Za Veliku Gospu u Širokom Brijegu boravio je hrvatski predsjednik Zoran Milanović i tom prilikom odlikovao Poskok bojnu za njenu ulogu u Domovinskom ratu. Vijest je objavljena u gotovo svim hrvatskim medijima i u Hrvatskoj i u BiH. Međutim, vijest je objavljena vrlo površno pa i netočno.
Piše: Ivo Ćurković
Nakon objave ove vijesti javio se predsjednik URB Zapadnohercegovačke županije Vlado Marušić koji je javno izrazio stav protiv Milanovića i svih onih koji su organizirali njegov dolazak. Najvažnija vijest je kako je zapovjednik Poskok bojne, pukovnik Vlado Marić odbio primiti odlikovanje iz ruku Zorana Milanovića. Zbog toga Marušić postavlja osam pitanja cijeloj javnosti, a pogotovo organizatorima posjeta.
Naglasak u postavljenim pitanjima je na komunističkoj prošlosti obitelji Milanović te veza komunista koji su pobili fratre na Širokom Brijegu. Marušić također kaže kako današnja politička elita uživa na žrtvi hrvatskih branitelja i da on osobno želi da se još jednom vrati 1995. godina kako bi se konačno obračunali s komunistima. Nakon toga Marušić ublažuje stav pa obračun svodi na lustraciju i progon komunista i njihovih nasljednika iz javnog života.
Ono što upada u oči je činjenica da se nigdje ne spominje hrvatski premijer Plenković koji također ima komunističke korijene, i veće nego Milanović. Ne spominje se niti Dragan Čović, komunista, jugosloven i srbofil. Nije jasno je li ovaj pamflet napisao netko iz HDZ-a pa ga protura kao stav branitelja ili netko namjerno iskrivljuje činjenice i stanje u društvu.
Ono što je jasno je da su branitelji obranili Hrvatsku i svojom žrtvom je uspjeli očuvati. Ono što branitelji nisu uspjeli je promjena vladajuće garniture na nivou cijelog hrvatskog naroda i u Hrvatskoj i u BiH. Na vlasti su do Domovinskog rata bili komunisti, oni su na vlasti bili i za vrijeme rata a ostali su na vlasti i nakon rata. Kada se pogledaju životopisi današnje vladajuće elite vidi se kako su svi porijeklom iz komunističkog miljea. Branitelji im služe samo kao ukras kada imaju nekakvu proslavu. Dio branitelja su uništili na perfidan način, a navodno su im pomogli. Poslati nekoga s 35 ili 40 godina u mirovinu, tko je bio ratni zapovjednik ili vođa ljudi iznikao u ratu, nije nikakva pomoć već uništavanje ljudi u naponu snage i mogućeg stvaralaštva te svođenje branitelja na amorfnu masu.
Kažu da se od završetka rata do danas ubilo oko 3000 branitelja. Međutim nitko ne govori o razlozima suicida onih koji su branili Hrvatsku. Često se može čuti, a nije daleko od istine, kako mnogi branitelji umirovljenici veliki dio svog vremena provode u kladionicama ili se opijaju u nekom lokalnom kafiću. Veliki broj je onih koji su uspjeli razvaliti svoje obitelji, kako one uže tako i šire. Mnogi su izgubili svoje prijatelje i malo je onih koji s njima hoće imati posla.
S druge strane od političara nitko nije izvršio suicid. Ako se opijaju ili drogiraju onda to rade daleko od očiju javnosti. Malo tko se rastao jer pozicija moći i novac, bez obzira kako stečen čine čuda. Zato ne čudi čežnja za 1995. godinom odnosno propuštenom prilikom da se Hrvati riješe komunističkih zločinaca. Danas je to vjerojatno kasno. Lustracija nije provedena iz razloga što bi vlast izgubio kompletan državni, a i lokalni, politički vrh. Priče o jedinstvu komunističke i ustaške ideje u obrani Hrvatske i Hrvata je obična laž. Hrvatsku su branili svi oni koji su to htjeli i osjećali kao svoju domoljubnu obvezu. Doduše ima i onih koji su kalkulirali ali je toga uvijek u ratu bilo.
Nažalost, problem su oni koji danas kalkuliraju. Navesti ću primjer hrvatskom ministra Tome Medveda. Čovjek je za vrijeme rata pokazao izuzetnu hrabrost a istakao se i vojnim sposobnostima. Zato je, po mome mišljenju, ulazio u najuži krug simbola branitelja. Međutim, ulaskom u politiku na strani jedne političke opcije, koja je skriveno i sljedbenica komunističke partije, pokazuje da mu ratne zasluge ne služe za dobrobit Hrvata već dobrobit vrlo uskog kruga ljudi. Svi branitelji koji su ušli na ovaj način u politiku kompromitirali su svoje braniteljstvo.
Zato branitelji iz Širokog Brijega imaju pravo kada traže drugačiju politiku među Hrvatima ali moraju biti principijelni i to tražiti na nivou cijele nacije a ne samo na nivou Milanovića. On je u predizbornoj kampanji pa radi što mu se dopusti. Ali što je sa drugim komunistima i komunističkim sljedbenicima?
