Proteklih dana mogli smo pročitati podatak kako se od zadnjeg popisa stanovništva 2013. godine u Hercegbosanskoj županiji broj stanovnika prepolovio i da nas je sada oko 43 000. Znamo da je cijelo ovo vrijeme na vlasti HDZ BiH ili njegovi izdanci sličnih imena pa i programa. Kako u ovome periodu nije bilo ratnih događanja, a narodi u BiH su se već međusobno etnički očistili, došlo je vrijeme da vlastite političke elite odrade posao do kraja.

Piše: Ivo Ćurković

Istovremeno se pojavio i podatak kako dvadeset najvećih poslodavaca u Hercegbosanskoj županiji ima 2 700 zaposlenih. U ovom broju najviše je onih koji rade u javnom sektoru. Županijske šume najviše zapošljavaju i imaju gotovo 900 zaposlenih. Prema izvorima iz samoga poduzeća, koji nisu navezani i plaćeni za štunju, samo sa 20 do 25 posto od broja zaposlenih ovo poduzeće moglo bi normalno funkcionirati. Među 20 vodećih po zaposlenima su i tri najveće zdravstvene ustanove u županiji. Privatnika je malo! A bilo bi ih još manje kada bi ovdje bili podaci o tome koliko je zaposlenih u školstvu, policiji, socijalnoj skrbi, kulturi i drugim javnim poslovima.

Pogotovo nema podataka koliko je zaposlenih u administraciji županijskoj ili državnoj i u administracijama šest općina. Koliko košta ta administracija vrlo je teško saznati i taj se podatak krije kao zmija noge. O povlasticama da i ne govorimo. Jedan primjer, skupštinski zastupnici imaju mjesečna primanja od gotovo 3 000 KM plus troškovi. Za razliku od običnih radnika, imaju pravo godinu dana biti na bijelom kruhu, ništa ne raditi i za to biti plaćeni. I još ako imaju pravo na posebnu zastupničku mirovinu, gdje je tu kraj? Pa takav raj nemaju niti u najbogatijim zemljama na svijetu. Opet, nije problem ni u njihovim primanjima već u činjenici da nam županija doslovno nestaje. Nema ljudi! Nema gospodarstva! Nema budućnosti!

Zašto se onda svi ti ljudi u administrativnom aparatu plaćaju?

Ako svi drugi u županiji, zapošljavaju isti broj ljudi kao u javnom sektoru, pravo pitanje je kako to uopće funkcionira? Tako mali broj ljudi mora raditi za čitavu bulumentu uhljeba i nepotrebno zaposlenih. Ti, realno zaposleni, moraju na svojim leđima nositi čitav sustav i jasno je kako će ubrzo pokleknuti. Plaće u privatnom sektoru su kudikamo manje od javnog sektora i zato se svi nastoje ukrcati na vlak javnih poslova.

A umirovljenici? Nije poznato koliko umirovljenika može živjeti sa svojom mirovnom, ali svi znaju da je to mali broj. Mirovine nisu niti socijalna pomoć. Odlaskom u mirovinu mnogi moraju razmišljati o dodatnom poslu ili računati na djecu koja su otišla u Njemačku, Irsku ili Skandinaviju.

Prisjetiti ćemo se i laži koja dolazi od vladajućih. Naime, kada je Hrvatska, a s njom i Hrvati iz BiH ulazila u Europsku uniju tadašnja ministrica vanjskih poslova, jako omražena Vesna Pusić, rekla je kako se otvaraju granice i kako je moguće da veliki broj Hrvata ode vani raditi. HDZ je upro iz sve snage kako bi Pusićku ocrnili pa su je čak i za veleizdaju okrivili. I dokle smo došli? Glavni zagovornici ovakve depopulacije i bijega stanovništva je HDZ. Oni se hvale kako su Hrvatsku uveli u EU i omogućili slobodu kretanja. Odnosno, omogućili su bijeg od demokratske, pravne, gospodarske i socijalne bijede. I za to netko mora odgovarati! Hoće li nas uopće još biti na ovim prostorima kada nam dođe iz stražnjice u glavu?

I još jedan podatak. Jučer je u crkvi Sv. Obitelji, u Kupresu, sakrament prve pričesti primilo 16-ero djece. Istovremeno je u samo jednom njemačkom gradu prvu pričest primilo četvoro malih Nijemaca podrijetlom iz Kupresa. U samo jednom gradu! Za to vrijeme sinovi HDZ-ovaca zapošljavaju se u Elektroprivredi HZ HB s ogromnim plaćama i benefitima. Ne znam na koji način, ali pozivam da se protiv svih koji su bili ili su još na vlasti podignu kaznene prijave i da im se sudi za etničko čišćenje Hrvata u BiH.