Obilježavanje Dana Republike Srpske ostavilo je nekoliko kontraverznih dojmova. Prvi je nemoć pravne države da bilo što napravi u provođenju sudskih odlika. Drugi dojam je da nitko ono što se događalo u Istočnom Sarajevu nije ozbiljno shvatio. A treći dojam je kako je to sve vrlo nalikovalo na nekakav cirkus.
Piše: Ivo Ćurković
Čelnici Srba u Bosni i Hercegovini, čini se, vrlo ozbiljno shvaćaju obilježavanje njihovoga Dana. Uz njih pristaje veliki broj Srba preostalih u BiH. U tu svrhu organizirana je i parada u Sarajevu koja je, bar prema televizijskim i drugim medijskim izvješćima, više sličila na cirkus nego ozbiljni događaj. Događaji u Sarajevu, dijelu Bošnjaka, podigli su živce dok je većina Hrvata okrenula se i otišla svojim poslom.
A kakva je prava situacija. Sva događanja i govor Milorada Dodika je potvrda provođenja plana Srpski svet, koji je nastavak plana Velika Srbija. Ukoliko se to poveže s događanjima oko Kosova i Crne Gore, a mora se povezati, jasno je da još jedna generacija srpskih političara, na propaloj i neostvarivoj ideji, gura sve u bijedu i jad. Ponajprije Srbe u BiH pa Srbe u Srbiji a onda i susjede.
Rat gotovo da nije moguć. Srbi, uostalom niti Bošnjaci a niti Hrvati nemaju nikakve kapacitete za vođenje rata. Nema novaca, nema vojske, nema mladih ljudi koji rat mogu iznijeti na svojim životima ili leđima. Mladi su iz Republike Srpske, kao i iz cijele BiH pobjegli ili još bježe upravo zbog onih koji ih vode i ne žele biti topovsko meso. Bilo u doslovnome ili prenesenome smislu riječi. Prema tome, Dodikove riječi i djela ozbiljno shvaćaju jedino ljudi koji se još uvijek pale na retoriku rata, krvi i zemlje. Njihova djeca ili unuci pobjegli su od rata, ne žele dati svoju krv za nečije glupost a u drugim zemljama i državama im je puno bolje nego u domicilnim.
Reakcije Bošnjaka su pragmatične. Oni u koaliciji s Dodikom neće reagirati i ugroziti tek dogovorenu vlast. Nekako stidljivo glavu je jedino podigla SDA tražeći da reagira država, politika policija i pravosuđe. Upravo sve ono što su oni sa svojim partnerima Čovićem i Dodikom temeljito uništili. Zato nikakve reakcije neće biti. Čović, koji je prošle godine uveličao Dan Republike, nije niti riječi rekao. Nije javno podržao Dodika ali ga nije ni osudio. Za njega je to uradila politička karikatura u liku hrvatskoga ministra vanjskih poslova. Radman je izjavio kako cijeli događaj i sam govor Dodika ne nose nikakvu opasnost za mir i stabilnost u regiji. Podršku je dao i hrvatski predsjednik Milanović koji je Dodika označio garantom sigurnosti Hrvata u BiH i partnerom kakav nam je potreban. I Radman i Milanović su rekli obične bljuvotine, a takvo je ponašanje i Čovića.
Posebna priča je međunarodna zajednica. EU i SAD su smiješne u svojim prijetnjama i cjelokupnom djelovanju. Zamislite, oni će uvesti sankcije nekome ili nečemu. Kad su SAD uvele sankcije Dodiku on se počešao po stražnjici i otišao u posjet Putinu. Toliko mu te sankcije znače. Priče EU-a su zaista smijurija. Devedeset posto političara na razini EU-a nije sposobno na zemljopisnoj karti pronaći BiH a kamo li da nešto konkretno i pozitivno naprave za ovu zemlju.
Žalosno do krajnih granica ali uvijek se nađu nekakve igre i cirkus kako bi se narod zabavljao.
Napomena: Tekstovi i kolumne objavljeni na portalu ne izražavaju nužno stavove i mišljenje uredništva portala, već su osobni stavovi autora.
