Protekloga tjedna nekoliko događaja zavrijedilo je da ih spomenemo. To je 31. godišnjica Brigade. To je i godišnjica ukazanja u Međugorju. Ali, Ustavni sud BiH i političari ipak su se izborili za najjači medijski tretman. Milorad Dodik je ponovo u centru pažnje kao i Visoki predstavnik Schmidt. Tandem iz snova za tlačenje ove države i ljudi.
Piše: Ivo Ćurković
Ponovit ću da je Daytonski sporazum, koji je navodno zaustavio rat u BiH, ujedno i ustav ove države, nedodirljiv i nepromjenjiv. Problem je što još uvijek ne znamo što zapravo u njemu piše. Kada u nekoj normalnoj državi postoji prijepor oko zakonskih odredbi postoje različiti nivoi sudova koji to protumače. Na predzadnjem mjestu je Ustavni sud. A ako i njegovo tumačenje izaziva nerazumijevanje onda donositelj zakona ima zadnju riječ. U slučaju Daytonskog sporazuma, čuj sporazuma, a u biti ustava BiH zadnju riječ bi trebao imati Richard Holbrooke koji je bio kreator ovog sporazuma…
Međutim, u BiH je totalni nered jer su, iz apsolutno nerazumljivih razloga, na sceni ostali svi akteri rata: ljudi, političke stranke, ratni zločinci, ratni profiteri, kriminalci… Rezultat svega toga je sadašnje stanje cijele države i svih naroda koji ovdje žive. Nije Hrvatima ništa bolje nego Srbima ili Bošnjacima. Niti je Srbima boje nego Hrvatima i Bošnjacima, Niti je Bošnjacima bolje nego Hrvatima i Srbima. Cijela Bosna i Hercegovina a napose njena politička elita pretvorili je sve u Cloacu Maximu, kako bi rekli Rimljani. Da svi razumiju, u septičku jamu i kanalizaciju. A zna se tko u septičkoj jami pliva na površini.
Milorad Dodik je, prema pisanju medija u Republici Srpskoj i u Srbiji, običan ratni profiter i švercer cigaretama. Na vlast su ga doveli, ne birači, već zapadni moćnici, prije svega Amerikanci, kako bi neutralizirali SDS. To što sada Dodik od svojih dobročinitelja čini budale je drugi problem. Zamislite što bi se u Europi dogodilo da nakon II. svjetskog rata u Njemačkoj nije napravljena denacifikacija. Koliko bi ratova još u međuvremenu vodili i koliko bi ljudske patnje bilo? Mada je taj njemački primjer pozitivan za cijelu Europu pa i svijet, u BiH sve je učinjeno obrnuto. Smeće nije očišćeno a zločinci, osim nekoliko izuzetaka, nisu vidjeli suda. Čak što više, još su direktno ili indirektno na vlasti. Za to su krivi Amerikanci i europski saveznici.
A što se tiče nekakvoga zakona koji je donijela Skupština RS o ne objavljivanju odluka Visokog predstavnika je obična igrarija. Dodik je samo stavio na papir ono što se u cijeloj državi događa već trideset godina. Nedavno je objavljen podatak da se čak 60 posto odluka Ustavnog suda ne provodi. I to na području cijele BiH! Dio političara iz bošnjačkoga naroda se čak i javno hvalio kako pojedine odluke neće provoditi. Hrvati to čine šuteći, a Srbi i u pisanoj zakonskoj formi. I to je problem? Ne. Problem je što svi zakone pa i odluke Ustavnog suda provode onako kako njima odgovara i za to ne snose nikakve posljedice. A Visoki predstavnik je sve to znao i mirno gledao sa strane. Što njega briga za BiH!?
Schmidt je reagirao nekoliko dana nakon Dodika i zaprijetio. Prvo je suspendirao odluke koje je formalno donijela skupština RS. Zanimljivo bi bilo znati ima li u toj skupštini koji Hrvat i kako je on glasovao. Schmidt je donio odluku da se Ustav mora poštovati i to onako kako ga on tumači. Ukoliko se to ne provede zaprijetio je i oštrijim kaznama. Ovaj put će Dodiku zabraniti ulazak u Porto Rico i Andoru jer zabranu ulaska u SAD već ima. I što Dodik napravi? Počeša se po stražnjici, izvrijeđa sve i svakoga i ode kositi travu oko banjalučkih ulica.
Na nekakvoj sjednici održanoj u Konjicu, zašto baš tamo, a ne u Grudama ili Prnjavoru, došlo je do fizičkog sukoba Dodika i Zukana Heleza, prije demokratskih promjena Eleza, inače Kuprešaka. Dvoboj, kao na dobrom Divljem zapadu trebao se rješavati šakama ali su postojale budale koje su to spriječile. Bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi se obračun kod OK Konjica riješio. I onda teške riječi. Rat. Čini se kako ono što se zove politička elita nikako da shvati da je rat zlo pa bio on u svrhu obrane teritorijalnoga integriteta BiH ili ostvarivanja Srpskog sveta ili odvajanja zapadne Hercegovine i priključenja Hrvatskoj.
A kad smo kod rata već sam rekao da je Dodik ratni profiter koji je rat i patnju iskoristio kako bi se materijalno obogatio. Svejedno to mu ne pomaže da bude čovjek. Također bi trebao razmisliti tko bi to sada išao u rat. Kažu da na području Republike Srpske trenutno živi oko 850 tisuća ljudi. Tako mali broj ljudi nije sposoban dati neku vojnu silu, pogotovo ne onu koja će voditi rat. Slično je i sa Bošnjacima bez obzira što Helez pričao. Niti imaju ljudi, niti oružja, niti novaca a nitko im neće niti pomoći. A Hrvati? To što nas je ostalo je šaka jada i bijede i da slučajno dođe do rata pokorila bi nas nekakva ulična banda dobro organizirana i naoružana praćkama. Prošla su vremena nacionalnog zanosa. Zanos su uništili političari, odnosno kriminalci pod nazivom političari i nesposobna i nepismena bagra sa diplomama kupljenim na benziskim postajama.
I na kraju međunarodna zajednica. Amerikanci su s BiH sve napravili kako ne treba. Sve pogrešno. I danas nas zabavljaju svojim prijetnjama onima koji krše Daytonski sporazum. A upravo su oni ti koji su napravili taj sporazum i okovali cijelu BiH u kriminal, aparthejd, kršenje ljudskih prava i promociju prava ratnih profitera i zločinaca. Njihove verbalne vratolomije su za zabavljanje neukih masa. EU niti ima niti će u skoro vrijeme imati nekakvu jasnu politiku prema BiH. Oni čekaju što će napraviti Ameri pa onda kao papagaji to isto ponavljaju. Kažu, boje se Rusa. Kojih Rusa?. Onih koji niti u Rusiji ne mogu kontrolirati situaciju ili je kontroliraju strašnom represijom i propagandom. Rusijom koja je u ratu sa Ukrajinom i gdje ne stoji baš najbolje. Rusije koja u Europi, u političkom smislu, ne vrijedi puno. Može uz pomoć kojekakvih Dodika remetiti stanje ali ne može bitno ništa napraviti. EU je uvijek, pa tako i Visoki predstavnik bila kukavica, a SAD su manipulatori. Možda traže još nekog kriminalca da ga instaliraju kao Dodika pa da na taj način smire, bar malo situaciju.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Tomislavcity.com.
