Što više ljeto traje to je po staroj novinarskoj uzrečici manje događaja. A pisati se mora. Kad nemaš baš neku aktualnost onda i manje bitni događaji postaju važni. Za sada kod nas i ima i nema događanja. Ima ih ali se ne zna čemu služe ili ih nema a trebali bi biti.

Piše: Ivo Ćurković

Prvo ću krenuti od dva izvanredna događaja koji nisu naišli na dovoljno medijske pažnje. Radi se o kulturnim događanjima pa vjerojatno zato nisu važni. Prvo je izložba o Delmatima, otvorena i postavljena u samostanu u Tomislavgradu. Riječ je o nečemu što ova naša županija, u kulturnom smislu, nije baš pozitivno doživjela. Od Muzeja hrvatskih arheoloških starina pa preko Sinja i Duvna pa do Zemaljskog muzeja iz Sarajeva, sve se okupilo kako bi Delmate, ilirsko pleme koje je živjelo na ovim našim prostorima, približilo današnjim ljudima. Ovo je zaista izvanredan kulturni događaj kakovih u našim sredinama nedostaje a njime bi se mogle pohvaliti i puno veće sredine.

Drugi veliki događaj je izložba slika i crteža Gabrijela Jurkića u livanjskom samostanu. Povod je pedeseta godišnjica smrti najvećeg hrvatskog slikara u BiH. Izložba je retrospektivna i u svakom slučaju je treba posjetiti, bar svatko onaj tko imalo drži do sebe, ovoga kraja i ovih ljudi. I mi Kuprešaci smo vezani uz Jurkića jer je jedna od njegovih boljih slika Visoravan u cvatu nastala na Kupresu i pejzaž je Kupreškog polja. Uz to imamo i ulicu koja nosi ime Gabrijela Jurkića sa spomen pločom. Doduše, mala ulica ali je umjetnik veliki. Mnogi od političara koji su dobili ulicu su bili i ostali mali, nikada neće biti veliki.

Ono što sigurno nije sezona kiselih krastavaca je izbor knjiga za čitanje. Možda će netko reći nemaju pametnija posla jer se kod nas malo ili vrlo slabo čita ali stvarnost je bitno drugačija. Jedan od temelja današnje civilizacije i našeg postojanja je pismenost, pismo i čitanje. Od davne sumerske kulture i države čije klinasto pismo zapisano na glinenim pločama i danas možemo čitati pa sve do informatičke pismenosti postojala je i održala se potreba za pisanjem, pa onda i za čitanjem. Prošlo je vrijeme klinastog pisma, prošlo je vrijeme egipatskih hijeroglifa, prošlo je vrijeme i grčkog alfabeta, dobrim dijelom je prošlo i vrijeme latinskog jezika, prošlo je vrijeme knjiga pisanih rukom, inkunabula, prošlo je vrijeme i Gutebergova tiskarskog stroja ali knjiga je ostala i opstala. Mnogi su je palili na lomačama, mnogi su je zabranjivali, mnogi su joj zla činili ali je ona ipak ovdje. I neka je. Bez nje smo nitko i ništa. I zato ova tema nisu kiseli krastavci iako bi neki htjeli da jesu. Još kada bi takvi neku knjigu i pročitali gdje bi nam bio kraj.

Političari su na odmoru ili se spremaju na odmor. Mnogi u svojim kućama i stanovima na hrvatskoj, jadranskoj obali. Puno njih će biti na jahtama tajkuna, ako jahte ne izgore, a političari će već naći načina kako se tajkunima odužiti. Tu i tamo se nešto događa ali ništa značajno. Dodik piše i briše nekakve rezolucije, netko se sastaje s hrvatskim političarima pa čak i s Čovićem. Schmidt je u posjeti Visokom i tamošnjim piramidama, bez obzira jesu li ili nisu. A takva je i cijela BiH. Možda jest a možda i nije, naravno država.

 

 


Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Tomislavcity.com.