Foto: cin.ba

General Živko Budimir je ratni načelnik Glavnog stožera HVO-a te u jednom mandatu i predsjednik Federacije BiH. Mada danas nije politički aktivan njegovi stavovi o aktualnim pitanjima su vrlo zanimljivi a i mnoge probleme pojašnjavaju. Zato smo razgovarali sa generalom kako bi dobili i drugačiju perspektivu o današnjoj situaciji od one koju promoviraju aktualne vlasti.

Razgovarao: Ivo Ćurković

S obzirom na Vaše znanje i iskustvo u politici kako danas ocjenjujete položaj Hrvata u BiH?

Osobno cijenim da je generalno stanje u Bosni i Hercegovini loše i to svima koji žive u Bosni i Hercegovini, a potvrda toga je da je Bosna i Hercegovina u Europi vodeća zemlja po odlasku mladih ljudi ali i ostalih kategorija stanovnika iz BiH. Položaj svih onih koji nisu pristali na pravilo da svoja prava možete ostvariti smo ako pripadate političkoj stranci na vlasti je težak, gotovo neizdrživ. U tom kontekstu, položaj Hrvata u BiH ravnopravan je položaju Bošnjaka i Srba koji nisu članovi vladajućih stranaka i sarkastično rečeno po tom pitanju ostvarili smo ravnopravnost sa druga dva naroda u BiH. Ako se pitanje odnosi na političku i ustavnu poziciju Hrvata u BiH onda je jednostavan odgovor da je ta pozicija loša što najbolje oslikava činjenica da je broj Hrvata u BiH manji od trećine u odnosu na broj Hrvata po popisu iz 1991. godine. Kroz narednih 30-tak godina Hrvati će potpuno nestati ili svojim brojem biti svedeni na statističku pogrešku u većini velikih gradova u BiH (Sarajevo, Banja Luka, Tuzla, Zenica, Bihać i mnogi drugi). Ono što se također već sada nazire to je da se kontinuirano smanjuje i broj Hrvata u takozvanim enklavama u Srednjoj Bosni što predstavlja još veći problem koji vodi ka potpunom nestanku Hrvata u BiH. Smatram da bi to, ukoliko se dogodi impliciralo velike probleme, ne samo poziciji Hrvata u Bosni i Hercegovini već i Republici Hrvatskoj.

Tko je sve odgovoran za ovakvo loše stanje?

Za ovo, kako vi konstatirate „loše stanje“ puno je uzroka i krivaca, a ja ću navesti najvažnije kako ih ja vidim. Prije svega, rat koji se odvijao od 1992. pa do 1995. godine najveći je razlog preseljenje velikog broja stanovnika BiH, ali u postotku gledano Hrvate je najviše pogodilo to preseljavanje i smanjenje broja. Za stanje Hrvata odgovorne su politike i postupci Srba i Bošnjaka ali i međunarodnih subjekata u BiH. No po mom dubokom uvjerenju najodgovornija je pogrešna politika i postupci vodeće stranke Hrvata u BiH, a napose u zadnjih 20 godina.

U Republici Srpskoj Hrvati su svedeni na statističku grešku. Puno je onih koji upozoravaju kako i u federalnom dijelu Bosne Hrvati nestaju a da su u mnogim dijelovima i nestali. Još uvijek su većinski prisutni u Zapadnoj Hercegovini ali i tamo je trend iseljavanja uhvatio maha. Kakva je budućnost našeg naroda u BiH?

Velikosrpska politika provela je etničko čišćenje na području današnje RS, a hrvatska politika je propustila iskoristiti mehanizme koji su bili ugrađeni u Daytonski sporazum a koji su trebali omogućiti povratak prognanih. Zašto je to urađeno, sada 29 godina nakon zaustavljanja rata gotovo da više nije ni bitno, jer povratak Hrvata u RS je sada nemoguć. To znači da su Hrvati izgubili Bosansku Posavinu (izuzev Orašja koje u strateškom smislu ne znači gotovo ništa) što je po meni neoprostiva pogreška upravo Hrvatske politike. Taj proces smanjenja broja Hrvata provodi se i u Federaciji BiH. Bošnjačke političke strukture koje su instruirane iz Velikosrpskih krugova u suradnji s vrhom HDZ-a sve čine da unište bilo kakvu mogućnost suradnje Hrvata i Bošnjaka, što vodi potpunom nestanku Hrvata iz BiH. Ideolozi velikosrpskog projekta ( ili projekta Srpskog sveta) vrlo dobro znaju da je najveća zapreka realizaciji tog projekta mogući savez Hrvata i Bošnjaka. Zato su dali naloge svojim suradnicima među Bošnjacima i Hrvatima da taj savez u potpunosti onemoguće. Da vodstvu HDZ-a ne predstavlja problem nestanak Hrvata potvrđuje činjenica da ih ne zabrinjava ni odlazak Hrvata sa većinskih hrvatskih područja. Uz to, gospodarsko stajne u BiH je iznimno loše, što za posljedicu ima nezaposlenost i nizak standard stanovnika BiH te većina stanovnika BiH, napose mladih traži bolje rješenje za svoju sadašnjost i budućnost od onog koje mogu ostvariti u BiH. Hrvati u BiH, gotovo svi, imaju dvojno državljanstvo i putovnicu EU što im omogućava vrlo jednostavno riješiti radni status u zemljama EU. Ta činjenica je velika zapreka bilo kojem nastojanju zaustavljanja procesa iseljavanja, a zbog koje je o povratku gotovo nemoguće i razmišljati.

Kažete velikosrpsku unutarnju i vanjsku agresiju na BiH mogla je spriječiti suradnja Hrvata i Bošnjaka. Zašto je ta suradnja odbačena?

Za odbacivanje suradnje Hrvata i Muslimana tada, a danas Hrvata i Bošnjaka odgovorni su suradnici SDB i KOS-a u vrijeme raspada Jugoslavije, a danas BIA-e. Ratni sukob Bošnjaka i Hrvata inicirala je i politika međunarodne zajednice tog vremena, planirana i vođena od saveznika Srbije koji nisu dozvolili niti ratni poraz Srbije i RS-a već su nas natjerali na Mirovni sporazum koji je agresore nagradio zadržavanjem osvojenih teritorija u BiH, a Hrvatsku primorao na poseban status Srba kao nacionalne manjina sa većim političkim pravima u RH nego što ih imaju nacionalne manjene bilo gdje u svijetu. Dvostruko pravo glasa koje imaju Srbi u RH je nepoznata kategorija u demokratskim društvima.

Opći je stav da u BiH postoji sprega politike i mafije. Da li je to točno i kako ste Vi pobijedili taj splet interesa?

Odavno sam izrekao kako gotovo sve zemlje u svijetu imaju mafiju, ali da je Bosna i Hercegovina među rijetkim zemljama u kojima je to obrnuto, mafija ima svoju državu. Od rata pa na ovamo prisutna je praksa da je policija najsigurnije utočište za one koji su činili zločine u ratu, pa čak i za neke od kriminalaca koji su se prometnuli u moćan instrument političkih struktura. Kao i u drugim državnim institucijama, posao u policijskim agencijama nemoguće je dobiti bez „blagoslova“ iz političkih struktura i to je poznato da o tome odlučuje sam vrh političkih stranaka u vlasti ( i tako je na sve tri strane). Policijske strukture nisu odane državi i zakonu već vladajućim političkim strankama – svojim gospodarima, a to stanje odgovara mafijaškim organizacijama a ne državama.
Moja pobjeda je ustvari „Pirova pobjeda“ jer ja sam samo uspio dokazati istinu da mi je proces namještan kako bih bio smijenjen s pozicije Predsjednika F BiH, ali je zbog procesa moja politička aktivnost potpuno prestala. Do danas još nisam dobio niti naknadu troškova koje sam imao zbog tog suđenja koje je trajalo 5,5 godina, a proces u vezi sa odštetom još uvijek nije završen. O krivičnoj prijavi koju sam Tužilaštvu uputio protiv onih koji su unatoč presudi Ustavnog suda nastavili voditi proces protiv mene nemam službenih informacija, no Bog ipak djeluje. Dijana Kajmaković je suspendirana, pod istragom je i vjerujem da će i ostale stići pravda, ako ne sudska onda Božja.
Činjenica je da sam ih pobijedio, ali ja to ne mogu smatrati pobjedom sve dok i oni ne budu morali na sudu dokazivati da nisu krivi za pokušaj državnog udara i zloporabu položaja i ovlasti u slučaju uhićenja Predsjednika Federacije BiH a bez valjanih dokaza, što je potvrdio i Ustavni sud.

Nedavno je za novog biskupa u Banja Luci zaređen monsinjor Željko Majić. Ono što je bilo veliko iznenađenje je da u prvom redu sjedio i Dragan Čović kao predsjednik HDZ-a BiH. Naime, poznato je kako su Srbi na području RS-a napravili etničko čišćenje gdje je 200 tisuća Hrvata protjerano sa svojih ognjišta. Također je tisuću i četiri stotine Hrvata ubijeno. Nitko nikada i nigdje za taj zločin nije odgovarao. Ali je zato taj isti Čović u skupštini RS-a rekao da čuvaju svoju tvorevinu. Kako sjedenje u prvom redu na zaređenju biskupa može djelovati na preostale Hrvate?

Tragično je da hrvatski političar koji izjavi u skupštini RS-a „čuvajte Republiku Srpsku“ umjesto da postavi pitanja: kada će pravosudne institucije RS pokrenuti proces protiv zločinaca iz Briševa, Kotor Varoši i drugih mjesta gdje su civili Hrvati ubijani, kada će biti vraćena oteta imovina Hrvatima u RS-u zaustavljeno daljnje otimanje imovine, ostaje predsjednik najveće političke stranke Hrvata u BiH, no to je volja ljudi u toj stranci. No, kako to oni već godinama vrlo glasno ponavljaju da su oni „Legitimni predstavnici Hrvata“, iako meni nikako nije jasno zašto onda kontinuirano na svim izborima kradu glasove i kako ukradenim glasovima mogu biti legitimni predstavnici, valjda se onda smatra da i svi Hrvati u BiH podržavaju poruku, parafraziram Čovića, da vječno živi Republika Srpska. Samo podsjećanja radi, krađom glasova Čović je pobijedio i Božu Ljubića na unutarstranačkim izborima (kojem to evidentno ne smeta) pa im je ta krađa glasova vjerojatno postala uvjet da bi netko bio legitiman.

Meni je osobno, od Čovićeve nazočnosti na zaređenju biskupa Majića više zasmetalo to što je 10. sjednica Predsjedništva HDZ-a BiH održana u prostorijama Franjevačkog samostana u BiH, čime je poslana poruka da je HDZ ima potporu Katoličke crkve pa čak do te mjere da je HDZ sa Katoličkom crkvom u nekom zajedništvu. Biskup Komarica to nije dopuštao i moje je mišljenje da se ni sada nije trebalo dogoditi. No od tada se dogodila velika promjena, pojedinci su se uvrstili na Anđeosku listu pa je možda to razlog.

Čovićeva mantra već dvadesetak godina je promjena načina izbora hrvatskog člana predsjedništva BiH. Poznato je da Vi imate nešto drugačiji stav o ovome pitanju. Pojasnite kakav je Vaš stav i u čemu je drugačiji od aktualne vlasti?

Za to bi trebalo puno vremena pa ću reći vrlo kratko. Najveću korist od izbora Željka Komšića za člana predsjedništva ima Dragan Čović i kada to shvati Komšić, neće se više niti kandidirati. Moj stav je da sva tri člana predsjedništva (Hrvat, Srbin i Bošnjak) trebaju biti birani od svih birača u BiH. Članovi Predsjedništva BiH predstavljaju sve nas a ne samo jedan dio nas. Za mene je neprihvatljivo da veleposlanik BiH u UN-u optužuje BiH na tijelima UN-a kao izvor terorizma. Mene su moji roditelji naučili da se o problemima u svojoj kući ne priča pred drugima već da se oni rješavaju unutar kuće. Očigledno je da Bojan Vujić BiH ne smatra „svojom kućom“, a Vujića za ambasadora podržali su i Komšić i Bećirević zato da bi mogli negdje postaviti svoj kadar.
To je posljedica ovakvog izbora članova Predsjedništva BiH i još jedna potvrda da je ovakav način izbora članova Predsjedništva BiH pogrešan i da ga hitno treba mijenjati.

Kako ocjenjujete sadašnju koaliciju na nivou države i na nivou Federacije? Kako ona funkcionira i do kada?

Princip na koji je sastavljena ova vlast je identičan onome na koji je vlast sastavljena 2012. godine i ova vlast potvrđuje licemjerje HDZ-a BiH. No ako nas ova vlast približi vladavini prava i rješavanju problema u BiH ja nemam problem s tim kako je sastavljena. Ako se proces pridruživanja EU ubrza i usvoje zakoni koji će bolje urediti BiH imati će moju podršku. Najava potpisivanja pristupnog sporazuma veliki je uspjeh bez obzira što nije rezultat samo uspjeha ove vlasti, ako poboljša funkcioniranje BiH i životni standard stanovnika to je pozitivno. Zašto bi itko razuman i dobronamjeran bio protiv toga.

Demografski slom u BiH je svima znan. Kako bi trebalo taj problem rješavati?

Takvi strateški problemi mogu se rješavati samo strategijom koja mora biti opredjeljenje svih značajnih subjekata društva. Ne vidim trenutno volju niti snage koje istinski žele riješiti taj problem u BiH.

Vi ste general. Bili ste načelnik Glavnog stožera HVO-a. U BiH se često, rekao bih i prečesto spominje oružje a time i rat. Kakvo je Vaše mišljenje o mogućnosti izbijanja rata u BiH i postoje li uvjeti za to?

Ja na to upozoravam još od 2010. godine intenzivno. Nisam promijenio mišljenje, jer ključni politički subjekti u sva tri naroda nisu promijenili svoje ciljeve, a koji su nas već jednom uveli u rat. Ovih je dana CIA objavila svoju analizu koja pojednostavljeno kaže da je Dodik spreman krenuti ka odcjepljenju, a da mu to Bošnjačka politika neće dozvoliti bez rata. Ovdje je bitno nadodati da CIA moguće odcjepljenje RS-a gleda drugačije nego prije agresije Rusije na Ukrajinu te da zbog procjene da će RS i Srbija u tom slučaju postati saveznici Rusije, pomoći Bošnjake u slučaju pokušaja secesije. Ako se to i počne dešavati Hrvati u BiH ne smiju biti iskorišteni za tuđe interese i ciljeve i trebaju iskoristiti takva dešavanja da ojačaju svoju međunarodnu ali i poziciju u BiH. Ovom političkom vodstvu Hrvata u BiH ne vjerujem i neću biti iznenađen ako postupe suprotno od naših interesa i interesa BiH.