Šverc diplomama, na našem području, traje od pokojnog Pepe pa do danas. Naravno, različitim intezitetom i različitim posljedicama. To je put od borbe za preživljavanje pa do organiziranog političkog kriminala. BiH je jedina zemlja na svijetu gdje se fakultetska diploma može kupiti za vrlo malo novaca i bez ikakvog znanja. Najveći kupci su i najveći domoljubi, patriote i rodoljubi. Zasjeli su na stolice za koje nisu kvalificirani niti što znaju. A onda im je politika omogućila kupnju bezvrijednih diploma i omogućila pozicije i doživotnu vjernost.
Piše: Ivo Ćurković
Preporuka nekakve komisije da se magistarska i doktorska diploma Sebije Izetbegović poništi nikoga nije posebno iznenadila. Nakon beskonačnog navlačenja, laži i podmetanja ovaj slučaj se privodi kraju. Falsifikatora magistarskih i doktorskih diploma ima puno oko nas. Ponekad je pravi šok kada čujete i saznate tko je sve magistrirao ili doktorirao. Još više se začudite jer znate da takav pojedinac nema blage veze sa temom magistarskog ii doktorskog rada.
Ali Sebija je sjajno napredovala. Uz pokroviteljstvo supruga, navodno arhitekta, i njegove stranke SDA mogla je što je htjela. Pa je tako postala sveučilišna profesorica, direktorica najveće bolnice u BiH i ugledna političarka. Kako će se ona, njena obitelj, stranka te najuži krug prijatelja oprati od ovakve sramote i ovog kriminala tek ćemo vidjeti.
Ako može Sebija zašto ne bi neki ministar, tajnik, načelnik ili zaposlenik u javnom sektoru. Može. Kriminalci su shvatili pokroviteljstvo politike i organizirali mrežu koje kakvih sveučilišta, univerziteta, fakulteta i tko zna čega sve ne. I to u svakoj bosanskoj vukojebini. Eto se saznalo da se i na benziskom crpkama uz gorivo, grickalice, poneko piće može kupiti i fakultetska diploma. Potrebno je imati nešto novaca, ne previše, i želju da se ima diploma. Za znanje nitko ne pita, moral u ovoj državi već odavno ne postoji a policija i tužilaštvo su duboko uvučeni u ovakve radnje pa ne reagiraju.
Cijena za društvo i budućnost svih pa i djece onih koji su kupili diplome je krajnje upitna ili je već nema. Većina djece onih koji su kupili diplome već je pobjegla preko granice ili se sprema brzo to napraviti. Oni koji nisu kupili diplomu također su dali petama vjetra i žive i rade u državama gdje se o ovakvim problemima niti u snu ne mogu susresti. Pokušajte u Njemačkoj, Austriji ili Irskoj kupiti fakultetsku ili bili koju drugu diplomu ili svjedodžbu. Nećete uspjeti i budite sigurni da ćete završoiti u zatvoru.
Pitanje kako će završiti oni koji su ovu kriminalnu radnju osmislili i koji su joj dali legitimitet i legalitet. Oni sjede u vrhovima političkih stranaka, sjede u različitim vladama, skupštinama ili parlamentima. Zaštićeni su kao rijetke životinje i potiho nam se smiju. Oni znaju da u BiH opstaju samo takvi. Oni sa kupljenim diplomama, oni koji su nepotizmom i kriminalom došli do radnog mjesta, oni koji “kumovima” klimaju glavom i oni koji ih svojom šutnjom pomažu. Za sve druge nema mjesta u ovoj državi. Ovi koji ostaju niti znaju niti pojma imaju. Njih rad i tako ne zanima. Bitan je položaj i titula. Znanje ovdje odavno ne stanuje.
Ono što je još čudnije je šutnja onih studenata koji marljivo rade i uče. Njihova radna mjesta otimaju kupci lažnih diploma. Njihov rad i znanje se obezvređuje do krajnjih granica. Što je s roditeljima studenata koji redovito studiraju i uče. Zašto oni šute. Zašto za svoju djecu ne podignu glas. Hoće li se na kraju jedni i drugi stidjeti svog kukavičluka?
