Ovih dana opet obrat na političkoj sceni BiH. Dodik neće više odcjepljenje već razdruživanje. Cilj je i dalje isti. Raspad BiH po entitetskim granicama ali ako može malo drugačije. Što je to natjeralo Dodika da mijenja taktiku nije potpuno jasno. Pogotovo što Vučić i njegovi isprdci, poput Vulina, vrlo agresivno govore o stvaranju nečega što bi se trebalo zvati “srpski svet”. Naravno da je riječ o istoj politici kao i u devedesetim godinama prošlog stoljeća ali eto nešto izmijenjena terminologija.
Piše: Ivo Ćurković
Sama ideja odcjepljenja RS-a od BiH odbijena je i od Bošnjaka i od međunarodne zajednice, a rekao bih i od Hrvata, mada ne i nužno od cijelog HDZ-a i Dragana Čovića. Očito je i sam Dodik shvatio da se tom terminologijom a i političkim potezima ne može doći do cilja. Nakon Rezolucije UN-a, o Srebrenici, priča se počela mijenjati. Samo razdruživanje je moguće ako ste se s nekim i udružili. R Srpska se nije udružila. Ona je dio BiH bila i prije rata a i sada je. Točno je da je napravljen genocid. Napravljeno je i etničko čišćenje. Napravljene su i neke granice ali i političke institucije, uglavnom zahvaljujući SAD-u i anemičnoj i nemoćnoj EU. Ali ništa od toga nije razlog niti ikakva osnova za razdruživanje. I ponovno iste reakcije kao i na najavu odcjepljenja. Dodik na jednoj strani, ostatak BiH i međunarodna zajednica na drugoj. I ponovno ne znamo što “najjača hrvatska stranka ” HDZ o tome misli.
Kada se bolje pogleda, Čović je bio najveća podrška Dodiku. Vrlo uspješno je provodio politiku pomoći RS-u. A često je i dobijao instrukcije kako tu pomoć da pretvori u nešto konkretno. Takva pomoć Dodiku i RS-u imala je za posljedicu veliku štetu za Hrvate u BiH. Dok se činilo kako pozicija Dodika postaje sve jača, ali se samo činilo, položaj Hrvata politički, ekonomski, pravni, socijalni, vojni i sigurnosni svakim danom je slabio. Danas je na tako niskim granama da i demografski nismo sigurni u svoj opstanak na ovim prostorima.
Zato priča, naravno neslužbena, koja se širi od uha do uha, kako odcjepljenje, a sada razdruženje mora imati i odgovor vodstva Hrvata u BiH kako bi se u eventualnom raspadu područje s hrvatskom većinom udružilo s Hrvatskom. To je najobičnija laž i podvala. Hrvati u Zapadnoj Hercegovini nisu isto što i Hrvati u BiH. Zato je i sama ideja nekih glava o mogućem ujedinjenju Zapadne Hercegovine s Hrvatskom bilo ubijanje Hrvata i hrvatskog opstanka ovdje. To je zločin nad vlastitim narodom.
Prije dvadesetak godina sam pisao kako Hrvati iz BiH i Hrvati iz Hrvatske mogu, u ovim političkim okolnostima, zajedno živjeti samo u okviru EU. Ulaskom BiH u EU i druge procese integracije, prije svega Schengen, ukidaju se granice i sve granične peripetije. Slobodan je i neometan promet ljudi, ideja, roba i usluga. Zajednička je i valuta a i policija i vojska imaju svaki dan sve više zajedničkoga. To je put ka zajedničkom životu svih Hrvata. Sve drugo su idiotarije. Nije u toj i takvoj EU sve idealno. Puno toga se još mora izgraditi ali je put trasiran i njime se može ići. Nikakvo razdruženje nije opcija.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Tomislavcity.com.
