U proteklih nekoliko dana dogodilo se puno toga što zavrjeđuje da se prokomentira. Izglasana je nova federalna Vlada i to nakon Schmidtove intervencije. Odjeci su gotovo unisoni. Svi osuđuju ono što je Visoki predstavnik napravio ali nitko ne kaže kako izaći iz postojeće blokade.
Piše: Ivo Ćurković
Što se tiče Hrvata, ne zna se tko je lud a tko zbunjen. Samo dva dana prije Schmidtove odluke Dragan Čović zazivao je njegovu intervenciju. Prije toga širio je lažni optimizam kako je nova Vlada stvar dana i samo nekakvo tehničko pitanje. Obmanjivao je javnost. Onda je tražio intervenciju Visokog predstavnika i kada je ona došla, Čović se oglasio preko famoznog HNS-a i poručio kako je nezadovoljan.
Nezadovoljan je i hrvatski predsjednik Milanović koji u nametnutom rješenju vidi veliki problem za Hrvate, ali u budućnosti. Hrvatski premijer Plenković kaže kako je on zadovoljan rješenjem i kako ono omogućuje Federaciji da krene nekuda. U bolju budućnost, teško.
Moram ostati još malo u Hrvatskoj. Tamo ministar Banožić gradi kuću i država mu za to daje 25.000 eura. Pita momak svog oca:
– Tata zašto mi živimo u lošoj kući a mogao si i ti uzeti donaciju i popraviti stambeno stanje? – a otac odgovara – Sine, ja nisam član HDZ-a i ne mogu dobiti takav poticaj. To je samo za one koji su na državnoj sisi i piju nam krv.
Sin će opet:
– Tata, ti si hrvatski branitelj pa valjda i ti imaš nekakva prava! – a otac odgovara – Teoretski da. Ali u praksi to tako ne funkcionira. Moraš biti u stražnjici lokalnom šerifu ili nekom pijanom idiotu, pa onda raditi onako kako oni hoće i što hoće i onda ćeš dobiti.
Sin opet inzistira:
– Ali tata, ti si dragovoljac Domovinskog rata, imao si problema s onim komunističkim sustavom, imaš troje djece koji su završili fakultete i nisi dobio niti jednu kunu, niti jednu marku stipendije za nas.
Otac odgovara:
– U pravu si, jer sada kolo vode oni koji su dezertirali, koji rata nisu vidjeli ili su gledali iz udobnih i sigurnih ureda, a ja na zahtjeve za pomoć dobijam odgovore da se radi o administrativnoj pogrešci ili da je to samo za prave Hrvate. A eto, na moju žalost dezerteri i pobjeguše su pravi a ja nisam pravi Hrvat. Bez obzira na to, sva moja djeca su završila fakultete, naučili su po nekoliko svjetskih jezika i proputovali cijeli svijet. Na svu sreću, nisu u nikakvom kriminalu, nisu u drogama, alkoholu ili drugim porocima. Ja sam sretan! A Banožić laže kada kaže da je moral rastezljiva kategorija. Nije. Točno se zna što je moralno a što nemoralno.
I napokon, o onome o čemu želim napisati nekoliko rečenica. Prije mjesec dana hrvatski predsjednik Milanović u Dervanti je odlikovao 103. brigadu HVO-a za ratne zasluge. U Republici Srpskoj se veliki dio javnosti, pogotovo političara, digao na zadnje noge prosvjedujući protiv ovog čina. Dodik je čak zaprijetio Milanoviću da će mu zabraniti dolazak u Republiku Srpsku. Do nedavno su bili pajdaši a sad razdor u odnosima. Posljedica takvog odnosa je i činjenica da je u Općinskom vijeću Dervente smijenjen potpredsjednik tog vijeća, Hrvat.
Podsjećam da je prije rata u općini Dervente živjelo oko 56.000 stanovnika, a od toga oko 40 posto je bilo Hrvata. Danas ih je oko sedam stotina. Dakle, 28.000 ih je protjerano. U obrani Hrvata istakla se 103. brigada koja s ogromnim zakašnjenjem dobija zasluženo priznanje. I nakon priznanja prijetnje iz R Srpske. Nakon svih događanja od Hrvata niti glasa. Mislim na glavnog “vođu” svih Hrvata Dragana Čovića. Nije se oglasio, a kako i bi. On je u Parlametnu Republike Srpske rekao čuvenu rečenicu:
– Čuvajte Republiku Srpsku…
Ta ista Republika Srpska protjerala je 28.000 Hrvata s područja općine Derventa, s područja cijele RS protjerano je oko 200.000 Hrvata a 1.300 ih je ubijenih. Nitko nije odgovarao za ove zločine a Čović kaže da čuvaju R Srpsku. Poniženje je to za sve Hrvate kakvo vjerojatno u svojoj povijesti nisu imali.
A gdje su udruge i pojedinci koji trenutno predstavljaju sudionike Domovinskog rata? Niti jednog glasa! Ili su oni poginuli u Posavini manje vrijedni. Ti predstavnici branitelja, u kojekakvim odborima i slično moralne su mizerije kao i oni koji im naređuju i koji njima upravljaju. Zbog takvih Hrvati u R Srpskoj ne postoje, u Bosni su pred potpunim nestankom a, ne želim biti zloduh prorok, otići će i iz Hercegovine.
