Lokalni izbori su za nekoliko dana i u Kupresu je atmosfera dosta uzburkana. Mada je Kuprešaka zainteresiranih za izbore malo, a malo je i stanovnika, analize i opredjeljenja su svakidašnja tema. Odmah moram reći da će borba za većinu u općinskom vijeću biti neizvjesna do posljednjeg prebrojanog glasa ali niti tu neće završiti. Novi načelnik je Dario Jurič – HDZ, iz prostog razloga jer je jedini kandidat.
Piše: Ivo Ćurković
Da bi predvidjeli rezultate izbora, Kuprešake bi najjednostavnije bilo podijeliti u nekoliko skupina. Najveća skupina su oni koji su otišli iz Kupresa ili pobjegli od kupreške stvarnosti. Oni su u Njemačkoj, Irskoj, Austriji a ima ih i u skandinavskim zemljama i Kanadi. Oni neće birati niti će biti birani. Jednostavno su prekriženi. To se odnosi i na najveći dio onih koji su u Hrvatskoj i koji u Kupres navraćaju posjetiti roditelje, prijatelje i rođaka. Budućnost ovdje ne vide.
Drugu skupinu čine dvije formalne, odnosno neformalne koalicije. Prva je okupljena oko “novog” HDZ-a. Priča i sapunica oko kupreškog ogranka HDZ-a BiH već je svima dobro poznata. U borbi za vlast i prevlast vrh HDZ-a je nadigrao i učinio smiješnima lokalni HDZ i one koji su njime upravljali mada formalno nisu niti članovi stranke. Novi HDZ daje načelnika i ima vrlo ozbiljna očekivanja po broju vijećnika u Općinskom vijeću. Mada posebno nastupaju, podupire ih i Nezavisna lista za Kupres s kojom će sklopiti postizbornu koaliciju. Jasno je da očekuju pobjedu na izborima.
Treća skupina su HNP i HDZ 1990. Neki dan mi jedan od odbjeglih i poraženih hadezeovaca reče kako će oni sigurno pobijediti. Razlog je taj što su oni uzeli birački popis i imenom i prezimenom prebrojali da imaju najviše glasova. Kada se tome pridodaju i glasovi Devedesetke plus glasovi onih koji dolaze iz Hrvatske, svake dvije godine, kako bi glasovali, tvrde kako je pobjeda sigurna. Što se tiče samog načelnika, opcija je da se proceduralnim putem pokuša srušiti novi načelnik ili organizacijom referenduma o povjerenju načelniku. Takve mogućnosti postoje ali je vrlo teško vjerovati i da su izvodljive. U obzir treba uzeti i da je ovaj bivši HDZ na čelu, formalnom ili neformalnom, s Ivanom Ivićem nakon svakih lokalnih izbora pridobivao (kupovao) nekoliko općinskih vijećnika, onoliko koliko je trebalo da budu na vlasti ili da tu vlast utvrde. Koliko je danas ta opcija realne tek će se vidjeti. Ali dobro plaćeno radno mjesto gdje se malo ili ništa ne radi je vrlo privlačna opcija.
Četvrta skupina je Hrvatska republikanska stranka koja računa na ulazak u vijeće i koja će na kraju morati na neki način koalirati sa jednom ili drugom stranom.
Petu skupinu čine stranke sa srpskim i bošnjačkim predznakom. Kako je Srba i Bošnjaka na području općine malo očekivanja su kako će i jedni i drugi osvojiti po jedno mjesto u vijeću. I ta dva mjesta mogla bi biti prevaga na ovim izborima. I jedni i drugi imaju više listi pa oni koji uđu u vijeće će se priklanjati onome tko bude jači od hrvatskih stranaka. Naravno da njihov stav ovisi i o stavu njihovih centrala pa će i neka druga politika odlučivati o kupreškim općinskim izborima.
Kandidati u svojim izbornim programima ne nude ništa novo. Sve smo to čuli već toliko puta. Turizam, poljoprivreda, privatno poduzetništvo. Kapaciteti javnog sektora su napregnuti do pucanja. U administraciji općine je oko trideset i pet zaposlenih, ako nije netko novi dobio posao, što je na broj stanovnika vjerojatno svjetski rekord. Europski standard u šumarstvu je da na tisuću posječenih kubika dolazi jedan zaposleni. Taj broj u Kupresu je daleko veći, i to nekoliko puta, što je posljedica kriminalnog zapošljavanja, nepotizma i mita.
Demografski Kupres ubrzano propada. Apriori se odbija mogućnost izgradnje postrojenja koje bi proizvodilo magnezijeve sastojke da bi se negdje drugdje proizvodio magnezij. Malo tko je zapravo dovoljno informiran o čemu se točno radi a svi bi čistu prirodu. Samo jedna mala napomena. U blizini budućeg postrojenja, ako ikada bude napravljeno, nalazi se Katino jezero. Niti najstariji kuprešaci ne pamte da je to malo jezero ikada ostalo bez vode. Ove godine jeste. Vode nije bilo dugi ljetni period i bez ikakve industrije.
Moguća radna mjesta u mogućoj industriji bila bi spas za Kupres ali je previše riječi moguće pa onda nema niti radnih mjesta. Najviše onih koji su protiv industrije su uposleni u javnom sektoru. Bolje reći oni su situirani i nije ih baš puno briga za ostale. A da bi se pokrenulo malo poduzetništvo ili obrt potreban je kapital kojega nema. Još potrebniji su ljudi koji bi konzumirali proizvode tih malih poduzeća a niti njih nema. Nema niti radne snage pa priča o malom poduzetništvu je na vrlo tankoj niti.
Slična je situacija i s poljoprivredom jer je i dosada prepuštena stihiji. I jedan zanimljivi podatak baš o poljoprivredi. Na predstavljanju stranaka rečeno je kako kupreška općina raspolaže s oko 20.000 hektara plodne zemlje. Moram reći da je to meni prvi takav podatak. Ono što je važno je činjenica da se za oko pet tisuća hektara zna što je a da se ne zna što je sa ostatkom. Tko to uživa i to besplatno? Tko je to dopustio? I pitanje mogu li ovakvi problemi odlučiti izbornog pobjednika?
Komunalni problemi, školstvo, kultura, sport su samo usputna pitanja sa puno obećanja i malo očekivanja.
Tko će pobijediti uhljebistan ili oni koji obećavaju promjene? Teško je reći ali je Kupres na izdisaju a i takav će biti još neko vrijeme.
Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Tomislavcity.com.