Svečanim euharistijskim slavljem koje je 1. prosinca predvodio mons. Željko Majić, biskup banjolučki u zajedništvu s umirovljenim banjolučkim biskupom mons. Franjom Komaricom i uz koncelebraciju generalnog vikara mons. Karla Višatickog i rektora katedrale vlč. Pere Ivana Grgića, proslavljena je 24. obljetnica posvete banjolučke katedrale, posvećene sv. Bonaventuri, izvijestila je Banjolučka biskupija.
Uvodeći u misno slavlje biskup Majić je potaknuo na zahvalu Bogu za sve one koji su se „svojim životom ugradili u ovaj duhovni hram, u ovu građevinu“.
„Neka ih dobri Bog nagradi životom vječnim, a nama, koji smo još putnici na ovoj zemlji neka dā svoju snagu da budemo živi hram, živa građevina“, poručio je biskup.
U prigodnoj propovijedi, biskup je vjernike proveo kroz tri snažne slike: Salomonov jeruzalemski hram, slika Crkve kao Božjeg zdanja, te Krista kao novog Kralja.
Osvrnuo se i na burnu povijest banjolučkih katedrala. Prva katedrala, koja je građena od 1885. do 1887., oštećena je u katastrofalnom potresu 1969., nakon čega je srušena, jer se više nije mogla obnavljati. Na njezinom mjestu podignuta je današnja katedrala koja je građena od 1972. do 1973. u obliku šatora, što simbolizira ne samo starozavjetni Šator Saveza, već i tadašnji život većeg broja Banjolučana koji su nakon potresa živjeli pod šatorima. Biskup Željko je izvijestio da je ljetos otkopan dio temelja stare katedrale, koji će biti uređen kao arheološko nalazište.
Današnja katedrala posvećena je 1. prosinca 2001. u prigodi 120. obljetnice osnutka Banjolučke biskupije i ponovne uspostave redovite crkvene hijerarhije u BiH.
Među najvećim hodočasnicima istaknuo je svetog papu Ivana Pavla II., koji je katedralu pohodio i u njoj se molio 22. lipnja 2003., u prigodi proglašenja blaženim Ivana Merza.
„Katedrala je majka svih crkava naše biskupije; ona nas uči što znači biti Crkva; ona nas uči da smo pozvani na svetost, uči nas da imamo u temelju Krista“, riječi su kojima je zaključio svoju propovijed biskup Majić pozvavši vjernike „na unutarnju obnovu koja uključuje izbacivanje pohlepe, sebičnosti, oholosti i ravnodušnosti iz srca, te dopuštanje Kristu da podigne novi hram u nama, hram vjere, nade i ljubavi“.
Liturgijsko pjevanje okupljene zajednice animirale su Renata Boras i Dorotea Bekić.
