Međunarodni je dan svjesnosti o mucanju koje se najčešće javlja u predškolskoj dobi. Smatra se da pet posto sve djece prolazi kroz razdoblje mucanja. Kod neke od njih potrebna je izravna logopedska terapija, dok kod jedan posto djece mucanje ostaje dugotrajni problem.
Koliko je ovaj problem prisutan u našem kraju i na koji način se pruža pomoć, upitali smo logopedinju pri DZ Tomislavgrad – Renatu Vukadin, prof.
– U zadnje je vrijeme porastao broj djece predškolske, ali i školske dobi koja se javljaju s problemom mucanja, a to je od 17 do 20 posto djece. Vjerujem da je stvaran broj djece s navedenim problemom i veći. Važno je ne čekati kad se pojavi mucanje. Zna se dogoditi pri tome da roditelji čekaju godinu – dvije. Stručnjaku se treba javiti odmah kako bi roditelji dobili savjete. To je na neki način indirektna terapija koja se radi s roditeljima (savjetovanje) – upućuje ih se kako trebaju reagirati na djetetove netočnosti – na djetetovo mucanje.
Važno je naglasiti da cilj terapije često puta nije samo nužno tečan govor, nego prihvaćanje mucanja. To je prvi korak. Naravno, ide se k tome da govor bude tečan, ali osobe često razviju visoku socijalnu anksioznost pa je prvi korak u terapiji prihvaćanje mucanja.
Kako bismo trebali reagirati prema osobama koje mucaju?
– Trebamo govoriti sporije, pogotovo kada je riječ o djeci; slušati što nam dijete govori – potvrditi to na neki način kimanjem glave; održavati kontakt očima; pustiti ga da samo dovrši rečenicu – ni u kojem slučaju ne dovršavati rečenice umjesto djeteta. (Ne govoriti mu: uspori, diši, isl. Općenito, treba smanjiti napetost u okruženju, više razgovarati s djetetom, ne samo postavljati pitanja.
Kako se struka razvija, razvija se i spoznaja u mucanju. To je neurorazvojni poremaćaj, a ne psihički poremećaj i većina ovih ljudi naslijedi predispozicije za mucanje, dodaje prof. Vukadin.
Na kraju je svima nama uputila lijepu poruku u povodu Međunarodnoga dana svjesnosti o mucanju:
U redu je ako ti riječi ponekad zapinju,
U redu je ako ti ponekad treba više vremena da bi nešto rekao,
U redu je ako ti je teško pričati,
U redu je ako ponekad zablokiraš,
U redu je ako neki glas produžiš,
U redu je da ti se nekada ne da pričati.
Važno je što, a ne kako kažeš.
Zora Stanić/RTG/Tomislavcity
Foto: Ilustracija
