Još od 1982. Svjetski dan plesa obilježava se 28.travnja. Tog datuma je rođen jedan od najvećih plesnih reformatora i začetnika modernog baleta, Jean Georges Noverre. Obilježavanjem ovoga dana, javnost se podsjeća na važnost plesnog umjetničkog izričaja koji izvođačima i publici donosi osobitu duhovnu katarzu. Plesom se osim mentalne, održava i tjelesna forma.
Plesna umjetnost vuče korijene u samom početku civilizacije obzirom da je pokret refleksna reakcija u čovjekovom govoru, ponašanju. Pojavom glazbe, samim time i pojma ritma, uviđa se da ponavljanjem određenih pokreta tijela uz njihovu spontano načinjenu korekciju, dobivamo elegantne figure kao dijelove od kojih se može napraviti cjelina. Postaje prirodno uz glazbu činiti pokret pa se vremenom i razvojem glazbe razvija i osjećaj za pokret. Korak i pokret postaju izvorište mašte mnogima pa danas, nakon tisućljeća razvoja plesne umjetnosti, gotovo da ne postoji emocija koju ne možemo izraziti plesom. Od jednoličnosti srednjovjekovnih, pretežito religijskih i obrednih plesova, počinje u Europi odstupati Engleska. U 19.st. na plesne podije dolaze sasvim nove figure, profinjenije i složenije, njihovo poznavanje postaje odraz kulture, staleža pa i potvrda vlastite vrijednosti.
U novije vrijeme, pomalo zasićeni izvedbama u odgovarajućim i davno određenim okvirima, mnogi umjetnici rade na mješavini stilova pa tako sve češće imamo priliku pogledati izvedbu plesne skupine uličnih plesova kako izvode baletne korake uz hip hop glazbu. Mnogi koreografi su zahvaljujući takvim idejama buntovnom stavu načinili opreku klasičnim profinjenim koracima te na scenu donijeli mješavinu nečeg potpuno novog koje nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
S nadom da ples ponovno postane odraz kulture, prisjetimo se kako je Tomislavgrad plesao prije nekoliko godina.
Marija Pavković/Tomislavcity