„Ali taj dan i taj tren, nitko ih ne poznaje, ni anđeli nebeski, ni Sin, nitko osim Otac, i to on sam.“ (Matej 24,36)
Jutros smo primili tužnu vijest o iznenadnoj smrti našega prijatelja, suradnika i dobre duše Ante Đikića. Riječ su slabe da bismo iskazali tugu, ali i zahvalnost za njegov život. Skroman, nenametljiv radnik uvijek spreman svima pomoći i pri tome redovito vedra duha, nedostajat će Ante ponajprije svojim najmilijima, a onda i svojim sumještanima podno njihove i njegove „kršne Zavelim planine“. I nama.
Svojim kratkim i čestim crticama koje nam u ovom trenu kolaju mislima (o Vojkovićkoj smokvi, medu, vrisku, lišnjacima, maslinama i limunu, ljepotanima među paucima, turistima koji prođoše i Roškim Poljem, proslavi Sv. Ivana pod Zavelimom i svitnjacima, uređenju mjesnoga groblja, plaćanju javne rasvjete, zatvaranju poštanskoga ureda u Roškom Polju, navijanju za vatrene, otvaranju lovačke sezone, druženjima u Močilima, lovačkim “bulinima”, anegdotama iz života našega kraja, zvijezdama – namigušama, bogatim fotogalerijama poljskoga i planinskoga cvijeća i onoga koje resi okućnice, kišnim i snježnim oborinama, Bućinom drinjku… i da ne nabrajamo o čemu je u zadnjih desetak godina sve pisao i bilježio naš vrijedni Ante. Pri tom su prednjačile crtice koje su unosile vedrinu u našu svakodnevnicu.
Nadamo se da već s najsretnijega mjesta i s osmjehom gledaš na naše kršno Roško i Duvanjsko Polje!
Dragi naš Ante, neka te Gospodin obilato nagradi za sva dobra djela, a tvojim najmilijima, obitelji, rodbini, fra Đoki i ostalim prijateljima, sumještanima i kolegama udjeli snagu vjere u vječni život.
Sjećat ćemo te se u našim molitvama.
Počivaj u miru Božjem!
Uredništvo Tomislavcityja
Ostala nam je neobjavljena Antina zadnja bilješka koju nam je poslao polovicom rujna:
U njivi mi nešto krumpir nemilice jede i njime se sladi pa se pitam zašto li ga radim.
Ovu „jadikovku“ zadnje vrijeme možeš čuti u našem duvanjskom kraju, a za maloga slijepog kitnjaka („slijepo kuče“) samo rijetki znaju. Glodavac je to što pod zemljom živi, zato redom stradaju krumpiri.
Teško je njega protjerati i na kraj mu stati. Kažu, krpa dobra naftom natopljena ili jaka buka u bijeg će ga dati.
