Presveto Trojstvo – Trojstvena ljubav
Trojstvo života, ljubavi i milosti je tajna u Bogu, koji je trojstvena ljubav. Tajnu Presvetoga Trojstva ne obuhvaća i ne rješava ljudski razum. Razumom neshvatljivo, ali je vjerom življeno. Ono što je neizmjerno, ljudskim riječima je neprotumačivo. Bog u tri Božanske osobe: Otac, Sin i Duh Sveti, nisu tri boga, nego jedan Bog, Bog života i ljubavi. Živa je to ljubav u zajedništvu triju osoba. Tako spoznajemo Boga kao Božansko Trojstvo, kao sveto „MI”, blaženo zajedništvo Oca, Sina u ljubavi Duha. To je taj misterij. Vječan je Bog Otac, Bog Sin i Bog Duh Sveti. Ali nisu tri vječna, nego jedan je Vječan. Svemogući je Otac, Sin i Duh Sveti, ali nisu tri svemoguća, nego jedan je Svemogući. Onaj koji je neizmjeran, ostaje neizmjeran: razumom ne obuhvatljiv, riječima ne protumačiv, ali dušom doživljen.
Legenda govori kako je kralj mnogo razmišljao i jednoga dana je htio saznati: Tko je Bog? Pozove mudrace i reče im da imaju tri dana za odgovor. Mučili su se mudraci i mučili, ali uzalud. Naiđe jedan pastir i on se javi kralju. Čuo je za kraljevo pitanje i muku mudraca. On želi dati kralju odgovor. Kralj pristade. Pastir reče kralju: „Pogledaj u sunce!” Reče mu kralj da je to nemoguće. To ne može gledati jer će oslijepiti. Uzvrati mu pastir: „Ako te već sunce zasljepljuje, koje je stvorenje, kako neće Bog koji je Stvoritelj svega pa i sunca. ”A mi znamo iz 1. poslanice Timoteju da je Bog „Kralj kraljeva i gospodar gospodara, koji je jedini besmrtan i koji boravi u nepristupačnoj svjetlosti”. Sve religije ispovijedaju vjeru u Boga. Jedino kršćanstvo ima trojstvenoga Boga, koji je zajedništvo: Bog je ljubav, piše sv. Ivan. Kršćanstvo slijedi Kristovo poimanje Oca nebeskoga. Objavljuje nam Boga kao ljubav.
Krist objavljuje svemogućega Boga koji je nama neizreciv i nevidljiv. Sin Božji, Isus Krist, koji je u krilu Očevu, On nam je objavio Boga:„Boga nitko nikada nije vidio: Jedinorođenac – Bog, koji je u krilu Očevu, on ga je objavio”, piše sv. Ivan i dodaje: On nam objavljuje Boga koji je ljubav i „Tko ostaje u ljubavi, ostaje u Bogu i Bog u njemu”. Isus nam objavljuje da je Bog zajedništvo Oca nebeskoga, Sina Božjega i Duha Svetoga. Isus naziva Boga svojim Ocem i jedno je s Njim: Ja i Otac jedno smo, donosi sv. Ivan i „Tko mene vidi, vidi onoga koji mene posla”. Taj Bog neizmjerne ljubavi je izvor svega. On je neograničen ili apsolutan. Nije ničim uvjetovan niti ograničen. Različit je od svega, a sve prožima apsolutnom ili neograničenom ljubavlju. Ako bi tražio bilo što ili bilo koga u svemiru tko je Bogu sličan, onda je to čovjek jer je stvoren na sliku Božju: „Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih”, donosi knjiga Postanka. Razum susreće prostor, vrijeme, elemente i još puno toga u stvorenom svemiru. Prostor je jedan, ali ima dužinu, visinu i širinu. Vrijeme je jedno, ali ima prošlost, sadašnjost i budućnost. Isti je element u krutom, tekućem i plinovitom stanju, kad govorimo o ledu, vodi i pari. Svemir nema granica, a razum može razmišljati samo u granicama jer ljudski razum ograničen. Trojstvo je neshvatljivo, ali se može doživjeti u stvorenjima, u milosti oslobađanja grijeha, u ljubavi Božjoj kojom nas sve prima u vječnosti. Kao zajednica vjernika, obraćamo se Bogu, našem Ocu po Isusu Kristu u jedinstvu Duha Svetoga. Ovaj cilj našega današnjeg slavlja čini svečanost jasnom.
Božja brižna ljubav se očituje u tome što Bog šalje svoga Sina za naše spasenje. A Sin Božji ostavlja sebe, svoje tijelo nama za hranu. Glumac John Travolta odgovara novinaru da mu je najsimpatičnija uspomena od majke kad mu je govorila: ‘John, moli Boga Oca da ti pomogne biti suradnik u stvaranju, u razvoju; moli Boga Sina da ti dadne snage, hrabrosti i požrtvovanja u poteškoćama; moli Duha Svetoga da ljubiš druge s neizmjernom ljubavi i bez granica.’ Kleknuo bih, stisnuo oči čvrsto i govorio: Slava Ocu, Sinu i Duhu Svetomu. To je najljepša uspomena moje majke, a nje više nema.” Belgijanac Eddy Mereckx, trostruki svjetski prvak u biciklizmu u razgovoru s novinarom reče:„ Ako moja ljubav prema Isusu Kristu može poslužiti do ljubavi na svijetu do uspjeha, ja sam spreman od svog natjecateljskog kotača učiniti sredstvo za širenje vjere na čitavom svijetu”. Edith Stein s 30 godina upoznala evanđelje i postala katolkinja. Majka je bila vjerna Židovka. Kćerka joj je rekla da je katolkinja. Majka je plakala. Pošle su u sinagogu i rabin je čitao: „Čuj, Izraele, Gospodin Bog tvoj je jedan.” Majka joj je šapnula: „Čuješ li? Tvoj Bog je samo jedan!”
Hrvatska povijest, književnost i kultura počinju s Presvetim Trojstvom. Povijest se temelji na izvorima, a među njima su diplome ili povelje. Knez Trpimir 852. godine izdaje tako jednu povelju. Sačuvana je iz prijepisa iz 1568. godine. To je prva hrvatska poznata povelja pisana 852. ispred crkve sv. Marte u Bijaćima kraj Kaštela. Pisana je latinskim jezikom, a počinje riječima: „U ime Oca i Sina i Duha Svetoga, ja Trpimir, iako grješnik, Božjom milošću, knez Hrvata…” Naša književnost započinje prvom rečenicom; „U ime Oca i Sina i Duha Svetoga” na Baščanskoj ploči iz godine 1100., u crkvi sv. Lucije u Jurandvoru kraj Baške na Krku. Najstariji je to spomenik hrvatske kulture na narodnom jeziku. Početak je ovako: „Godine 1100. U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Ja opat Držiha pisah ovo o ledini, koju dade Zvonimir kralj hrvatski, u svoje dane sv. Luciji…” „Prva rečenica koju su Hrvati progovorili na svom jeziku, rečenica kojom se otvara gotovo tisuću godina stvarana knjiga hrvatske književnosti jest prva rečenica na Baščanskoj ploči, nastaloj 1100., a to je ona temeljna, drevna i najpoznatija kršćanska invokacija: V IME, OTCA I SINA I SVETAGO DUHA! Zato nam je blagdan Presvetoga Trojstva važan i značajan, kao osobni i zajednički blagdan cijeloga hrvatskog naroda.
Fra Ante Pranjić Pilipović
