Obzorja su posuta divnim jesenjim bojama, lišće ušuškava stazei pute, priroda se sprema za zimski san. U prohladno jesenje veče, dok poz latnom lišću povlačim hod, razmišljam kako smo samo prolaznici vijugavim stazama ove kuće koju nazivamo Zemljom. Bliži se blagdan Svih Svetih i Dušnid an. Pitam se kako su mnogi, čiji ćemo blagdan ubrzo proslaviti, živjeli svetost?
Čega se sve moramo odreći da bismo postigli svetost i je li moguće danas, pod
pritiskom hedonističkog svijeta i duhovnog relativizma, živjeti sveto i biti svet?
Ako se osvrnemo na živote brojnih kršćanskih svetaca vidjet ćemo da svetost nije određena za neke malobrojne ljude, koji su nekim posebnim, gotovo magičnim sposobnostima, postali sveti. Mnogi su od njih bili obični ljudi sa svim bolima i ograničenjima smrtnika, a često i s navezanošću na propadljiva blaga
ovoga svijeta i užitke kojima je teško odoljeti. Pa što ih je onda razlikovalo od
drugih? To što su se usudili biti drugačiji. Mnogi su ostavljali lagodan život,
velebne palače, igranke i razuzdana društva i hodeći vrlutnim stazama, niz hridi
vlastitoga srca, pokazivali drugima što znači biti drukčiji od svijeta, a istovremeno
svojim životom mijenjali i preobražavali taj isti svijet. Znali su da propadljiva
blaga ovoga svijeta nisu siguran temelj na kojem se gradi kuća od bitka te
prihvaćajući vlastita ograničenja i učeći se uvijek iznova poniznosti „umirali“ sebi
da bi živjeli za druge. Učili su uzdići vlastitu dušu iznad privida i siromaštva
zemnoga svijeta i težiti prema nepropadljivim dobrima. Znali su se povući u
osamu, osluškivati tišinu i pustiti milosti da im rasvijetli puteve. Tako su nam
pokazali kako se postaje svet.
Usudimo se i mi danas, u ovom nemirnom svijetu, biti drugačiji i živjeti svetost. Zbacimo koprenu vlastite oholosti, laži i licemjerja kako bi naša poniznost zasjala u svoj svojoj punini. Tako će rasti naša duhovna snaga jer će
biti sidrena u predanju Bogu. Ta će nas snaga osposobljavati za djela ljubavi, koja će čudesnim isijavanjem svoje ljepote natapati i razrasti u nama klicu svetosti sve do punine vječnoga života.
Kaja Beljan/Tomoslavcity
