Poslije noći
Tako si mi bila draga
Jako blizu, pokraj praga
Ko košulja, blizu tijela
I još bliže,
kao misli
Kao sjeta, kao sjena
I još dublje od izvora
Pokraj mora
Blizu oka
Poviš gora
Više neba
Svemir cijeli, zvijezde, plavetnilo,
Tako blizu, a daleko!
I od prve ljudske riječi
Dalje i od gluhe noći,
Dublje i od svih dubina
Dalje i od zaborava
Dublje i od oceana
Dalje i od onog koga nema
I ako ga, uzaludno čekaš!
Trebaš mi ko zrno soli
Kao zraka vječnog svjetla
Ti si grana moga bola.
Leptir leti, pa odleti
U snovima sve je divno
A java je druga slika
Svi lancuni tvog kreveta
Svi dodiri nježnih ruku
Čudna igra tvoga tijela
Postadoše pusta želja.
Nije bila, samo mašta
Neka traje,
Nek ne blijedi
Taj božanstveni let leptira.
Brezo vitka,
Iz romana
Stigla jesen, lišće vene
Žuta jesen, naslikana
Ne dadu te, za sanjara.
Bijeli vrat ti polje maka,
Miris dunje u toj kosi
Svatko ne zna selom zapjevati
Mnogi će te okom milovati.
Oblak škripi, kiša sipi
Trnjine su srebro vani
Gusta magla nebo stiskla
Sve je isto ko i lani!?
Samo ti me iznevjeri
Ne gledam ti cursko lice
Ostade mi samo sjeta
Mala suha oskoruša
Jedna gorka uspomena.
Odleprša plava ptica
Prije zore, u svitanju
Drugom “sveta amajlija”`
Ja ti blijeda mjesečina.
Ovo nije moje vrijeme
Kamo sada noge streme?
Sevdah,
Ruža, al`bez suza
Moja čežnja,
Moja tugo
Gradska dama, nisi sama
Što me bole moji snovi?
Čaša žuči, medom začinjena
Isprošena, djevo snježna
Malo sjetna,
Nikad sama,
Tužno sretna.
Što nestade iz mog oka?
Ne mirišu jorgovani
Ruke su ti hladne stijene
Jutro sviće, okreće stranice.
Ja šibicom zapalih oblake,
Jutro miješa boje:
Tuge, sreće
Nepoznatu sliku stvara
Uvijek drugu
Sasvim novu.
Poslije noći zora svane,
Nakon kiše sunce grane
Na sve strane
Na prozore moje sobe
I na lice usamljene dame.
Moje suze, nisu tvoje
Mene rose, tebe bole
U grudima držiš hladne stijene
A ja nosim svoju tamnu sjenu.
Grudi ti široke zore
Dugu kosu, vjetar mrsi,
Polje su prekrile uspomene,
Ruke moje ti u kosi gore!
A u krčmi svirac pjeva:
Postadoh ti kockar, majko
Berač cvijeća, sanjar, lutalica
Jedna otkinuta grana
Usamljena gradska ptica.
Svijeća trne na kaminu,
Žuta svjetlost minu
Cvitak vene sam u vazi
Ne živi ti pjesnik više,
MENE NEMA,
TKO ME TRAŽI?!
Milan Bojkić, Basel
