Bojadžin dol 1348 mnv – Mokre stijene – Vito 1960mnv – Uteklić 1816 m/nv- Parić 1941mnv – bivak ”Zoran Šimić” 1.700 mnv- nekropola stećaka Poljice – Bojadžin dol.
Svi u životu ponekad budemo na rubu nečega, a mi smo jučer bili na rubu Bosne i na rubu Hercegovine, tj. na planini Visočici koju često smatraju granicom između ove dvije regije. Do polazne točke iz našega grada nam je trebalo cirka 4 sata vožnje automobilom.
Od polazne točke do vrha Vito (1960 mnv) nam je trebalo sat i pol vremena, a duljina ovog dijela staze je 3 km. Nakon toga smo se grebenom uputili prema vrhu Parić (1941 mnv), a zatim se spustili do lokacije na kojoj je smješten Bivak Zoran Šimić (1771 mnv). On je za planinare otvoren tijekom cijele godine u bilo koje vrijeme dana, a u njemu može prespavati do 10 planinara.
Nakon toga smo objedovali te se malo odmorili na ugodnom jesenskom suncu i pitomom travnjaku Visočice i uživali u pogledu na njezine prekrasne krajolike. S obzirom da je bio vikend na ovoj je planini danas bilo oko 100 zaljubljenika u prirodu.
Sljedeće naše odredište bila je nekropola stećaka Poljice, koja na dvije odvojene lokacije broji oko 100 stećaka, a proglašeni su nacionalnim spomenikom BiH. Neki su stećci i ornamentirani, a ima ih u obliku ploče, kuće i sanduka.
Na najviši vrh Visočice (Džamija, 1967 mmv) nismo išli jer nam je u oba smjera trebalo još oko 5 sati planinarenja, a dani su već postali kraći tako da bi ušli u noć. Također se valjalo ranije i vratiti kući jer nas čekalo još 4 sata vožnje, a sutra je i najomraženiji dan u tjednu.
S vrhova Visočice možete vidjeti Treskavicu, Bjelašnicu, Prenj, Leliju, Zelengoru, Crvanj, a kada je čistije vrijeme i najviši vrh BiH (Maglić, 2 386 mnv).
Na današnjem planinarenju su nam se pridružili naši prijatelji i zaljubljenici u prirodu iz Sarajeva i Tuzle koji su bili izvrsni vodiči i domaćini i s kojima je bilo veoma ugodno provesti dan.
Tekst: Ante Romić/PD Orlova stina
