U sklopu Devetnice sv. Nikoli Taveliću u ponedjeljak navečer u tomislavgradskoj spomen-bazilici svoju posljednju svetu misu kao župni vikar Župe sv. Mihovila u Tomislavgradu predslavio je fra Nikola Jurišić. Mladi franjevac, kojega su vjernici tijekom njegova služenja zavoljeli zbog jednostavnosti, vedrine i bliskosti s mladima, uskoro odlazi na novu službu u Hrvatsku katoličku misiju u Švicarskoj.
Njegov oproštaj od Tomislavgrada bio je ispunjen zahvalnošću, ali i snažnom porukom vjere. Polazeći od evanđeoskog ulomka po Mateju (Mt 9, 18–26), u kojem Isus ozdravlja ženu koja je dvanaest godina bolovala od krvarenja te uskrisuje kćer jednog glavara, fra Nikola je vjernike pozvao na potpuno povjerenje u Boga.
Na početku propovijedi istaknuo je kako Evanđelje ne treba promatrati samo kao izvještaj o davnim događajima, nego ga uvijek treba povezati s vlastitim životom.
„Ako nećemo Evanđelje nikada shvatiti osobno, nikada neće ni imati veze s nama“, poručio je.
Govoreći o glavaru koji dolazi Isusu, naglasio je njegovu poniznost i vjeru. Iako je bio ugledan čovjek, pred Isusom je prepoznao da stoji pred Onim od kojega može samo ponizno tražiti pomoć.
Posebno je istaknuo njegovu jednostavnu, ali potpunu vjeru.
„Kad naiđe na srce prepuno vjere, Isus se tome ne može othrvati. Kad ga nešto moliš srcem punim vjere, Bog djeluje. Nebo se pokreće tamo gdje nastupa vjera“, rekao je fra Nikola.
Jednako snažnu poruku pronašao je i u susretu Isusa sa ženom koja je godinama bolovala od teške bolesti. Podsjetio je kako je prema tadašnjem židovskom zakonu bila odbačena i smatrana nečistom, ali ju to nije spriječilo da se probije kroz mnoštvo i dotakne skut Isusove haljine.
Istaknuo je da se nije dugo pripremala ni čekala „pravi trenutak“, nego je iskoristila jedinu priliku koja joj se pružila.
„Samo je čula da Isus čini velika djela i pomislila: ‘Ako ga se samo dotaknem, bit će dovoljno.’ Sve što je imala povjerila je upravo njemu. To je bit vjere“, naglasio je.
Posebno se zadržao na Isusovim riječima: „Hrabro, kćeri! Vjera te tvoja spasila.“
Kazao je kako je Isus toj ženi, koju su društvo i ljudi odbacili, dao dostojanstvo i pripadnost.
„Možda je bio grešan, možda je bio ovakav ili onakav i sada sjedi u prvoj klupi na misi. Ma neka sjedi! Samo neka je blizu Boga. Bogu hvala da je tako“, rekao je, upozorivši kako ljudi često osuđuju ono što ne razumiju, umjesto da se raduju svakome tko traži Boga.
Osvrćući se na dolazak u kuću umrle djevojčice, fra Nikola je protumačio zašto je Isus udaljio one koji su mu se podsmjehivali.
Naglasio je da nisu bili spremni povjerovati kako Bog može djelovati upravo pred njihovim očima, dok su oni koji su vjerovali postali svjedoci velikoga čuda.
Na kraju propovijedi poručio je kako se isto može dogoditi i u životu svakoga čovjeka.
„I tvoj život danas može uskrsnuti. Iz grijeha, iz osude, iz nepraštanja ili iz bilo čega drugoga, ako dopustiš Isusu da položi ruku na tvoje srce.“
Zaključio je jednom od najsnažnijih misli svoje propovijedi:
„Isus ne traži srce koje je spremno, nego srce koje je otvoreno.“
Fra Nikola Jurišić ovih dana završava svoju službu župnog vikara u Tomislavgradu i odlazi na novu pastoralnu službu u Hrvatsku katoličku misiju u Švicarskoj. Tijekom boravka u Tomislavgradu ostavio je dubok trag među župljanima, osobito među mladima okupljenima u Frami, kojima je bio duhovni oslonac, prijatelj i poticaj u rastu vjere.
Njegove riječi s posljednje mise u Tomislavgradu tako su ujedno bile i svojevrsna oproštajna poruka: da se Boga traži otvorena srca, s povjerenjem koje može promijeniti život.
Slaven Nevistić /Tomislavcity
