Nakon jedne posjete u grad gdje je vidio nekog mališana s dražesnim štenetom, mali se trogodišnjak, na prvi pogled, zaljubio u ideju da i on ima psića.
Nije se, međutim, usudio nikome otkriti svoju vruću želju, osim svom anđelu čuvaru kojem je ionako svakodnevno molio molitvicu “Anđele čuvaru”, koju je otada završavao molitvenim dodatkom: “I da dobijem psića”.
Znao je kako siromašni roditelji jedva i njega prehranjuju, pa im se nije usuđivao niti izreći želju, a kamo li ih moliti.
Ta, nitko u selu nije držao psa.
Kokoš, ovca…to, da, ali pas…ne.
A, imao je i djeda i silno ga volio; kao i njegove priče.
Volio je ton njegova glasa, miris lule i kolutove dima, koje je lovio po zraku i njegovu kapu koju bi mu ponekad, šale radi, nataknuo na glavu.
Pa, ipak je, čak i pred njim, skrivao svoju veliku želju i skrovitu, vruću molitvu.
Molitva se bila već pomalo razmlačila, kad ga jednog jutra pozva van, onako svečano i važno.
Kao muškarac, muškarca.
Ozbiljno pogledav unučića, upita ga zna li on koji je danas dan.
Plaho trepćuć, slegnu dijete ramenima, na što mu djed, u svečanom tonu, saopći da je danas njegov rođendan.
Treći, čak!
Zaiskrile dječje oči i ne znajuć pravo zašto.
Na djedovo pitanje, ima li možda kakvu želju, malo srce ludo poskoči.
Bijaše siguran da djed vidi unutar srca, koje poče divlje lupati.
Sklopiv rukice, krotko prošapta: “Ali, nemoj reći mami!”
Zašto to? – čudio se, tobož’, djed.
Dječak slegnu ramenima, kako to već djeca čine kada nešto ne znaju.
Nije znao da je djed odavna shvatio.
– Imam, iza leđa, nešto za tebe. – reče sniženim glasom – Nešto, što ti šalje tvoj anđeo čuvar. Šta kažeš na to, ha?!
Dijete razdragano ciknu i poskoči.
– Aj’, priznaj djedu, šta bi najviše, volio, ha…?
Ponovno se male ruke instinktivno sklopiše, a s usana sramežljivo skliznu velika tajna:
“Psića” – prošapta.
Istog trena začuje se sitni lavež i djed mu u ruke spusti izmoljeni dar.
Od prepasti, dijete na tren zanijemi, dok mu rukicu ne poljubi i poškaklja vlažna njuškica željna igranja.
Razdragano zahvali djedu, pa sunu za dražesnim stvorenjem koje mu nebo posla jer je to molio.
I vjerovao svim srcem.
Onako kako to samo djeca znaju.
Nada Beljan/Tomislavcity
