Na današnji Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima prisjećamo se i jedne priče iz Vinice. Godine 1966., u vremenu komunističke Jugoslavije, tada četrnaestogodišnji Filip Grgić – Fajko popeo se na zvonik viničke crkve i na njegov vrh postavio hrvatski barjak. Zbog toga je završio u rukama milicije i bio pretučen. Njegova priča ostala je sačuvana kao svjedočanstvo jednog vremena, ali i kao priča o dječaku koji se, kako sam kaže, nije dao zaustaviti u ostvarenju svoga sna.
„To je bio naš barjak!”
Bilo je to uoči proslave svete krizme. Oko viničke crkve bilo je mnogo ljudi, uređivalo se crkveno dvorište, a među okupljenima bila je i Filipova majka.
Ona je prva shvatila što njezin sin namjerava.
„Kad me ugledala kako se penjem sa svojim barjakom, i da me ne može zaustavit, počela je glasno jaukati. Znala je što me sve čeka”, prisjeća se Filip.
Ni majka, a ni tadašnji vinički svećenik don Vinko nisu ga uspjeli odgovoriti od njegove namjere.
Zastava koju je imao bila je jugoslavenska – plava, bijela i crvena, s petokrakama na obje strane. Filip je isparao petokrake, zastavu okrenuo i pričvrstio je za letvu.
„To je bio moj barjak: crven – bijeli – plavi. To je bio naš barjak!”
S četrnaest godina popeo se na betonsku kosinu viničkog zvonika. Na malom prozoru, uz zabetonirane metalne rukohvate, dobro je učvrstio svoj barjak.
A onda se hrvatska trobojnica zavijorila na vrhu zvonika.
„Na dan krizme bio sam ponosan: bilo je lijepo gledati kako se barjak vije na vrhu viničkog zvonika.”
Milicija ga odvela i pretukla
Nakon mise narod se spustio s Briga prema gostionici u središtu Vinice, gdje se tradicionalno održavao dernek. Okupilo se mnogo ljudi, a među njima je bila i milicija.
Filip ni danas ne zna tko ga je prijavio.
„Ni dan-danas ne znam tko me odao: djeca ili netko od odraslih.”
Četvorica pripadnika milicije odvela su ga do obližnje Ćalića-mlinice. Tamo su ga, prema njegovu svjedočanstvu, udarali pendrekom i čupali za kosu. U strahu i boli priznao je da je on postavio barjak.
Potom su ga dvojica milicionera pretučenog ugurala u „maricu” i odvezla prema Mrnjavcima i borovoj šumi prije Lovreća.
Naredili su mu da se vrati i skine barjak.
Filip je obećao da će to učiniti.
Ali nije odustao.
Kada su milicioneri otišli, krenuo je pješice natrag prema Vinici. Na putu ga je ugledao Imoćanin koji je kamionom prevozio svinje.
Kad je čuo njegovu priču, odlučio ga je odvesti sve do viničkog derneka.
Filip se najprije vratio kući, oprao i presvukao, a zatim se sklonio među narod. Milicija je i dalje bila prisutna pa se bojao da ga ponovno ne pronađu.
U međuvremenu, visoko na viničkom Brigu, hrvatski barjak i dalje se vijorio.
Vijorio se još godinama
Barjak nije skinut.
Prema Filipovu svjedočanstvu, na viničkom zvoniku ostao je godinu ili dvije, sve dok ga bura nije iskidala. Letva na koju je bio pričvršćen, kaže, ostala je na crkvi još više od trideset godina.
Dvije godine nakon tog događaja Filip je otišao u Njemačku, gdje će kasnije osnovati uspješnu građevinsku firmu.
Danas, šest desetljeća poslije, fotografija viničke crkve iz približno 1968. ili 1969. godine čuva zanimljiv trag tog događaja. Na vrhu zvonika jasno se vidi križ, a pažljivim pogledom može se nazrijeti i nakrivljena letva na koju je nekoliko godina ranije, kao četrnaestogodišnjak, postavio hrvatski barjak.
Jedna fotografija tako je postala nijemi svjedok priče koju je Filip Grgić – Fajko sačuvao u svom sjećanju.
A njegova rečenica možda najbolje opisuje ono što ga je tada vodilo:
„Mene nitko nije mogao zaustavit da ostvarim svoj san!”
Danas, kada se prisjećamo žrtava svih totalitarnih i autoritarnih režima, priče poput ove podsjećaju da povijest nisu samo velike političke odluke, ratovi i državnici. Povijest su i mali ljudi, njihovi strahovi, njihova hrabrost i njihovi osobni činovi otpora.
A ponekad je za jedan takav čin potrebno tek četrnaest godina života, jedna letva i barjak koji će, makar na neko vrijeme, zavijoriti iznad rodnog mjesta.
S Filipom Grgićem razgovarala: prof. Ljubica Mihaljević Šiško
Ilija Ćalić/Velika Vinica/Facebook
Slaven Nevistić/Tomislavcity
