Svi smo proteklih dana imali priliku obići grobove svojih najmilijih, pomoliti se i zapaliti svijeće ili položiti cvijeće. I uobičajeno je posjetiti grobove svojih djedova i baka, roditelja ili nekoga iz bliže obitelji. O jednom posebnom susretu dva prijatelja i njihovom, rekli bi smo razgovoru, piše portal omolje.com.
Iskreno prijateljstvo koje se ostvari u svoj svojoj punini traje vječno i ono se ne prekida čak ni kada prijatelj napusti ovozemaljski život. Za Kašu i pokojnog Vuju zasigurno će vam svatko reći da su to prijatelji koje je samo smrt mogla rastaviti. Toliko povezani da su jedan drugog u dušu znali. Prijateljstvo koje su njih dvojica izgradila počelo je još davno prije rata, a u ratu je doživjelo svoju kulminaciju. Jedan bez drugog nisu išli nikuda. Na karte, u kafiće, na teren… uvijek spremni. Njihov život bio je nezamisliv ako nisu skupa, ukoliko su, naravno, bili tu, u svome Omolju. Istinski su to domoljubi i dragovoljci Domovinskog rata.
Kad je pokojni Vujo napustio ovozemaljski život, u siječnju ove godine, u 58. godini života, bio je to težak udarac za Kašu. Nema priče u kojoj se neće dotaknuti njihovih zajedničkih dogodovština. Svaki put kada Kaša dođe iz Njemačke, gdje se nalazi na “privremenom radu”, uvijek svrati na groblje kako bi se pomolio za pokoj duše prijatelja svoga. Tako smo ga i za Svi svete zatekli kako u tišini i samoći moli na grobu svog prijatelja Vuje, moli za pokoj njegove duše. Dok je spuštao upaljenu svijeću pokosile su ga emocije. Kanula je suza, suza za istinskim prijateljem bez kojeg je ostao prije deset mjeseci.
Pokoj vječni daruj mu Gospodine!
