Moja zvijezda
Izvedoše me u tihu zvjezdanu noć
Da izaberem svoju zvijezdu
“gledaj kako su zlatne
izaberi svoju”
“Ona što treperi moja je,
Ona bi mogla otkriti tajne
Smisao koji tražim”
Povede me beskrajem
U novi život nikom poznatim putem.
Moja zvijezda i dalje treperi
Blista i pokazuje mi put
Otvara mi beskraj i raj
Pjesma je ovo koju je 1986. godine u školskom listu elektrotehničara “Elektro šok” napisala Marija Ćosić, maturantica generacije 1985./1986., naša draga školska kolegica koja je preminula ovoga proljeća. Upravo sjećanjem na Mariju, kao i na sve druge rano preminule kolege i profesore iz naše generacije, započelo je emotivno i dostojanstveno druženje — kako u šali rekoše, današnjih baka i djedova, a nekadašnjih maturanata generacije 1985./1986. Srednjoškolskog centra u Duvnu.
Susret pred školskim pragom nakon četiri desetljeća
Ova generacija duvanjskog školstva jedna je od nekoliko onih koje nisu imale mogućnost izabrati klasičnu gimnaziju, jer su je tadašnji vlastodršci privremeno ukinuli kroz takozvano “usmjereno obrazovanje”. Unatoč tomu, četiri razreda tehničara — elektrotehničari, kemijski, građevinski i poljoprivredni tehničari — izrasli su u iznimno uspješne i ostvarene ljude.
Okupivši se pred Srednjom strukovnom školom u Tomislavgradu, nekadašnji školske kolege ponovno su zakoračili u školske hodnike. Posebnu draž i toplinu ovomu susretu dalo je prisustvo troje razrednika — Zdravka Ivkovića, Mije Tokića i Ulvije (Krivić) Džebo. Uz njihovu prisutnost, nekadašnji maturanti ponovno su sjeli u školske klupe, prozivali se, prisjećali najvažnijih te onih najsmješnijih anegdota i nestašluka iz svojih srednjoškolskih dana.
Nakon milenijske i razrednih fotografija ispred škole, slavlje i ugodno druženje nastavljeni su u svečanom ozračju jednog duvanjskog lokala, gdje su uz bogatu trpezu, čašu razgovora i pjesmu dočekali i prve jutarnje zrake sunca.
Generacija koju su kalila vremena
Pogled na generaciju 1985./1986. otkriva izniman životni i profesionalni put:
-
Prekinuti snovi i ratni vihor: Generacija je svoje fakultetsko obrazovanje privodila kraju početkom devedesetih (1991. i 1992. godine), kada je njihovu mladost i polet na najbrutalniji način prekinuo rat.
-
Uspjeh unatoč preprekama: Uz sve povijesne i ratne nedaće, iznimno velik broj učenika ove generacije završio je visoke škole. Među njima danas ima doktora znanosti, sveučilišnih profesora, vrhunskih stručnjaka te dugogodišnjih direktora vodećih tvrtki i institucija u Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj.
-
Rasuti po svijetu, al’ srcem u Duvnu: Životni putevi odveli su mnoge izvan rodnog kraja — od Hrvatske, Austrije, Njemačke, Švicarske i Norveške, pa sve do daleke Amerike.
-
Emotivni susreti: Na proslavi se okupilo više od 70 nekadašnjih maturanata, a neki od njih vidjeli su se i zagrlili po prvi put nakon puna 4 desetljeća.
Obećanje za budućnost
Razgovori, sjećanja i obnovljena prijateljstva potvrdili su da godine ne mogu izbrisati spone stvorene u školskim klupama. Stoga su svi prisutni jedinstveno obećali kako neće čekati naredne velike jubileje: svake godine, u okviru svojih razreda, organizirat će neslužbena druženja uz večeru u tjednu prije blagdana Velike Gospe — u vrijeme kada ih je najviše na okupu u rodnom Tomislavgradu.
A za veliku 45. obljetnicu mature, dogovoreno je novo, zajedničko okupljanje svih razreda ove generacije!
Tomislavcity
