Vrijeme je neprekidni slijed promjena i gibanja. Uz prostor je glavni oblik ljudskoga iskustva zbilje. Nižu se događaji od prošlosti prema budućnosti. Razmak između dva događaja služi kao osnova za mjerenje vremena. Zemljinom vrtnjom oko njezine osi određuje se vrijeme od jednoga dana, a gibanjem oko Sunca od jedne godine.
Filozofi Platon i Aristotel, vide u vremenu promjenu tjelesnih stvari, dok sveti Augustin promatra vrijeme kao duševno iskustvo čovjekova pamćenja. Isaac Newton je vidio vrijeme kao dimenziju svemira i za njega je bilo apsolutno. Njemački filozofi Leibnitz i Kant su promatrali vrijeme kao dio intelektualnog aparata. Za Alberta Einsteina vrijeme je ne apsolutno, nego relativno ovisno o položaju i brzini promatrača. Tumači da postoji samo moje i tvoje vrijeme.
Neka znanstvenici i dalje proučavaju i tumače, a čovjek neka se okrene prema daru koji mu Bog povjerava. Bog daruje vrijeme kao priliku činiti dobro i očitovati slavu Božju. U vremenu prošlom, sadašnjem i budućem čovjek je na putu prema vječnosti, prema Božjoj slavi. Božji je to dar kao i ova nova godina: tu je 365 dana ili 52 tjedna; novih 8760 sati ili 525 600 minuta u kojima je 31 536 000 sekundi. Spominjem sekunde jer naše srce otkuca kroz godinu više puta, nego je sekundi u godini. Svake minute proteče 5 litara krvi kroz naše srce. Radi neprestano i bez zastoja. Zato smo živi. Ali smo svjesni da će jednom to naše srce prestati kucati. Zato se pitamo: Kako živjeti vječno i kako biti sretan? Kako postići neumrlost i vječni mir? Kako biti, a ne trpjeti? Tko nam i kako može pomoći?
S Gospom prema vječnosti, poručuje naša Crkva. Vrijem vječno i sretno je čežnja ljudske duše. U protekloj noći svi su čeznuli za takvim vremenom. Sav taj urnebes je bio izraz te čežnje. Ljudi su pili do besvijesti, jeli do proždrljivosti, igrali do iznemoglosti, i ponašali se neljudski. I sve to iz neizmjerne čežnje za životom i srećom. Samo što čovjek često traži sreću u tulumima i pijankama, u razuzdanosti i proždrljivosti. Na takav način i na takvim mjestima se ne može naći sreća, nego umor i opijenost, a nakon toga slijedi nezadovoljstvo i nesreća.
I upravo, na takvu vremensku razdjelnicu: ispraćaja stare godine i početka nove godine, mi kršćani imamo blagdan Svete Marije Bogorodice. Nije to slučajno niti bez velikog značenja. Sveta Crkva stavlja nam Gospu kao veliki primjer osobe koja postiže sreću i vječni život s Bogom u slavi. Živjela je vrijeme s Bogom i bila je sretna u Bogu. Svjesna: „Ako Gospodin kuću ne gradi, uzalud se muče graditelji. Ako Gospodin grada ne čuva, uzalud stražar bdi”, poručuje 127. psalam. Stalno je osjećala Božju prisutnost. Bila je sigurna u Božju nazočnost vjernima: „Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta”, piše sv. Matej. Potpuno se Bogu povjeravala: kod navještenja u Nazaretu i kod rađanja u Betlehemu, u egipatskom izbjeglištvu i na hodočašću u Jeruzalemu, u muci ispod križa i u molitvi kod dolaska Duha Svetoga. „Pamtila je sve te događaje i razmišljala o njima u srcu svom”, piše sv. Luka. I stalno je slavila Boga i u vremenu se divila Stvoritelju: kako kaže psalam 65: Bože, „Ti okruni godinu dobrotom svojom, plodnost niče za stopama tvojim”. I slava je Božja bila život Gospin, a Bog ju je činio bogatijom iz dana u dan, do krunjenja na nebu za Kraljicu neba i zemlje. A što je s nama na početku ove godine? Hoće li biti ovo vrijeme blagoslovljeno?
Blagoslovljeno vrijeme je prigoda proslaviti Boga. Vjernik razlikuje sveto i svagdanje vrijeme. U svetom vremenu slavi Boga u tajnama i pjesmama. Kroz svagdanje vrijeme radi i stječe uz Božju pomoć. Puninu vremena uočavamo u ispunjenju Božjih obećanja. Združeno poslanje Očeve Riječi i Duha bijaše djelatno u Mariji iz Nazareta. S Marijom poniznom i siromašnom, uzvišenom kćeri sionskom ispunja se obećanje i ustanovljuje se raspored spasenja. Vrijeme se ispunilo Isusovim dolaskom i nastupilo je kraljevstvo Božje. Tako nam Isus poručuje: „Ispunilo se vrijeme, blizu je kraljevstvo Božje. Obratite se i vjerujete u Radosnu vijest!”, donosi sv. Matej. Pobijeđeni su sotona, grijeh i smrt. Za nas nastupa blagoslovljeno vrijeme, vrijeme našega spasenja. Sadašnje je vrijeme, vrijeme Duha i svjedočenja: „Primit ćete snagu pošto Duh Sveti dođe na vas, pa ćete mi biti svjedoci u Jeruzalemu, u svoj Judeji, u Samariji i sve do kraja zemlje”, kažu Djela apostolska.
Naše vrijeme je obilježeno nevoljama i kušnjama zla, kaže sv. Pavao Korinćanima. Nevolje ne štede nikoga. Započinje borba posljednjih vremena: „Dječice, posljednji je čas! I, kako ste čuli, Antikrist dolazi”, opominje sv. Ivan. Zato je ovo vrijeme iščekivanja i bdijenja: „Bdijte, jer ne znate ni dana ni časa!”, nastavlja sv. Matej.
Nova godina je nova prilika. Priliku treba iskoristiti, a mogućnosti ostvariti. Nismo bezgranični.
Rimski car Tit umire u 41. godini. Za njegovo vrijeme je vulkan Vezuv spalio Pompeje, a požar u Rimu je nanio veliku štetu puku. Kada preko dana nikome nije pomogao uzviknuo bi: „Prijatelju, izgubio sam dan!”
Koliko su dana i mjeseci izgubili ljudi? Koliko su potrošili vremena, a dobra nisu učinili, to samo Bog zna. Svemogući Bože: Abba – Oče!, izlij svoj blagoslov i u ovoj godini! Blagoslovi vjernika na početku ove godine da čini dobro svaki dan. Neka se širi Bože, tvoja slava u ljudskom životu i vremenu. Neka čovjek čini i nastavi ono što čine ponizni i jednostavni pastiri, vidjevši dijete u jaslama i Mariju i Josipa pored njega: „Zatim se pastiri vrate slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli onako kako im je bilo rečeno”, zapisa sv. Luka. Neka Tebi na slavu bude sav ljudski rad i život! Amen.
Fra Ante Pranjić P.
