Na ovu prispodobu o izgubljenoj i pronađenoj ovci kod Luke nadovezana je strukturalno gledano ista prispodoba ali sadržajno drukčija, i to o izgubljenoj i pronađenoj drahmi (Lk 15,8-10). U njoj se govori o tome kako je neka žena koja izgubi jednu drahmu od njih deset što ih je imala u svome novčaniku najprije promisli gdje bi je mogla izgubiti i saznavši da je to u kući, najprije zapali svjetiljku, pomete kuću i brižljivo pretraži dok je ne pronađe. A čim ju je pronašla, sva radosna sazivlje svoje prijateljice i susjede da im što prije priopći tu radosnu vijest o izgubljenoj i pronađenoj drahmi, te potiče ih da se raduju s njome zbog pronađene drahme. I veliki zaključak, koji proizlazi iz ove prispodobe, odnosi se na radost u nebu pred anđelima Božjim zbog jednoga obraćena grješnika.
Dakle, izgubljena ovca znači grijehom ophrvane i u grijesima izgubljene osobe, ljude, a kada ih se pronađe i povrati u ljudske torove, onda nastaje velika radost na zemlji i na nebu. I izgubljena i pronađena drahma koja je sredstvo plaćanja, vraća radost radi kupovine odjeće, jela i pića za dotičnu ženu i svaku drugu osobu što ju je izgubila i domalo strpljivim traganjem i metenjem pronašla za sebe i za svoju obitelj, jer žene su se skrbile za obiteljske potrebe i one su u svome novčaniku čuvale sitniš, a muž se brinuo o većim količinama novca.
Novac antička drahma (grčki: δραχμή – drachmē – zgrabiti, uzeti) datira od 7. st. pr. Kr. s otoka Egina (Αίγινα) u središnjoj Grčkoj. To je jedan od Saronskih otoka u Egejskom moru. Ovaj novac bio je raširen na cijelome helenističkom području jer su mnoge grčke države kovale takav tip novca. I Isus je znao za ovaj novac, kao i njegovi apostoli i sljedbenici. Upotrijebio ga je u ovoj prispodobi kao znak izgubljena novca u kladnji, zatim identiteta, a doći do ravnovjesna i do izgubljenoga novca, a pogotovo izgubljene osobnosti, veoma je teško. Stoga je parabola korisna u svakom vremenu, pa i u našem kada se stalno razmišlja o nekim preinakama novca, novčanika, načina čuvanja i podizanja novca iz novčarnica i tko zna čega sve ne. No, najjača je pouka ta što će se svakoj izgubljenoj i pronađenoj osobi više radovati u nebu nego onima koji su gore stigli svojim redovitim načinom života na ovome svijetu i tako posve lagano i jednostavno zaradili nebesku proslavu. Obraćenje je vrlo naporan i težak rad na samome sebi, a pogotovo ako se netko izvlači od droge i drugih opijata koji mogu dovesti osobe na rub propasti.
Don Ilija Drmić/Tomislavcity
