Kad nekoga uistinu voliš i želiš ga obradovati za neku posebnu prigodu, onda se oko toga potrudiš. Nastojiš da taj dar bude „originalan“, ali vrlo često i funkcionalan. Neki ljudi pri tom ulože dosta truda, mašte i vremena pa se odluče sami napraviti takav dar – baš kao i naša sugovornica koja nije ni slutila da će „jedan komadić tkanine“ izazvati takav interes javnosti.
Duvanjska studentica prve godine diplomskoga studija edukacijske rehabilitacije u Mostaru sašila je za prvi rođendan svoje nećakinje Marije trakicu za kosu s ukrasnom mašnom. I tako je krenulo…
– Oduvijek sam uz mamu učila šivati i gajila ljubav prema tome. A kada sam proteklih godinu dana radila u Centru Nova nada u Kovačima kao prvostupnica, uvidjela sam koliko neke male stvari i igračke znače svakome djetetu. To me ponukalo da izrađujem i neke druge predmete. Uz spomenute trakice, ukrasne kopče za kosu, rajfofe, dizajnirane štitnike za uši… odlučila sam se na izradu i krpenih lutaka koje izrađujem od stopostonoga pamuka, kaže Ana.
Željene materijale za svoj rad uglavnom naručuje preko Internta iz Hrvatske i BiH, a kada je u prilici posjetiti specijalizirane trgovine s takvom ponudom, priznaje da se dugo vremena u njima zadrži, jer je to za nju „prava čarobna škrinjica“.
Kako su djeca reagirala na te lutke?
– Važnost tih lutki i zeka je njihov utjecaj na dječju psihologiju. Djeca se povezuju s lutkama, povezuju se s nekom zamišljenom osobom, a to sam osobito uvidjela tijekom rada s djecom. Igračke su njihovi prijatelji i kao takve ih prihvaćaju. Raduje ih i što sami mogu odabrati odjeću ili boju za svoje lutke ili uzeti još rezervnu.
Svi žele trakice
Koliko su ljudi zainteresirani za ovo što radite?
– Kad sam prijem mjesec dana na društvenim mrežama – Instagramu i Facebook stranici „Ekka design“ objavila neke radove, nitko nije očekivao da će se ljudi u tolikoj mjeri zainteresirati za ovo. Mislila sam, ako budem imala mjesečno deset naručenih trakica da će to biti odlično. Danas ih ima toliko da gotovo ne stignem odraditi sve narudžbe. Gužva je osobito u ljetnim mjesecima i u vrijeme blagdana, a dosta često se traže i ukrasne trakice za djevojčice u prigodi njihova krštenja. Interes je dosta dobar, nisam to očekivala.
Planirate li se ozbiljnije baviti ovim poslom?
– Voljela bih se ovomu što više posvetiti i doći do boljih i kvalitetnijih materijala. Možda razviti neku robnu marku i više biti prisutna u Hrvatskoj budući da iz Hrvatske imam dosta upita. Slanje je preskupo i to sam dosad činila brzom poštom.
Što se sada najviše traži?
– Tara, Zeko, Anjuška… Tako nazivam moje krpene lutke i to su njihova „radna imena“ i tako ih roditelji najlakše poručuju. Ipak, djeca su maštovita pa me uveseljava kad svojim krpenim lutkama sami odaberu imena. Uz lutke, još više su tražene trakice za kosu, trakice za odrasle s cvjetim dezenima i naravno u bojama kao i one za djevojčice u prigodi krštenja. Ovo potonje me najviše veseli i čini sretnom što ljudi baš taj moj rad odaberu za tako poseban dan. Veseli me i sve ono novo što napravim.
Nadam se da u suradnji s kolegicama u Centru uspjeti napraviti i edukativnu knjigu za djecu. To je već trabalo biti gotovo, ali ova situacija s koronavirusom me omela. To će biti jedna knjiga uz pomoću koje će djeca moći naučiti neke praktične stvari, npr. skopčati dugme ili svezati vezice, a trabala bi biti i personalizirana – svako dijete bi tako moglo odlučiti na koji dio odjeće želi staviti gumb isl. Uz knjigu, u planu je i prilagođena lutka kojoj bi djeca mogla odrediti emocije a time i sami izraziti ono što osjećaju – govori nam ova mlada i baš poput djeteta maštovita i zaigrana djevojka.
Radujemo se Aninim budućim ostvarenjima, ali i činjenici da šivaća mašina njezine majke i dalje služi svojoj svrsi i što nakon četiri desetljeća korištenja nije završila u ropotarnici prošlosti. Bravo za majku koja je svoju vještinu šivanja prenijela na kći.
U fotogalrijii donosimo nekoliko Aninih radova, a za više informacija zainteresirani ju mogu potražiti na društvenim mrežama Ekka design.
Z.S./Tomislavcity
