Na nebeskom svodu svatko od nas ima namigušu svoju, što nam noću namiguje, zlatnom bojom sve do jutra sja. Najljepše su kad u zoru čuješ prve pijetle, čini mi se ko da tada puno jače svijetle.
Kada od njih koja bljesne, zgasne, padne, znaju reći: Na Zemlji je jedna duša manje.
Božji ukras nebo noću krasi, duša naša kada s ovoga svijeta pođe nema više natrag da se vrati.
Ante Đikić/Tomislavcity
