Na današnji dan, 10. travnja 1992. godine  završena je na tragičan način bitka za Kupres. Na ovaj se dan prisjećamo 160 poginulih i nestalih Hrvata na Kupreškoj visoravni u borbi protiv srpskoga agresora 1992. godine.

Bitka za Kupres bila je jednom od prvih velikih bitaka u ratu u Bosni i Hercegovini. U strateškom pogledu, za ostvarivanje srpskoga plana okupacije cjelokupne Bosne i Hercegovine te velikoga dijela Hrvatske, najvažnije područje bio je teritorij od Kupresa do Livna, jer je ono predstavljalo stratešku vršnu točku na ratištu Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

Bitka za Kupres počela je 3. travnja 1992. u kojoj sa strane tzv. Jugoslavenske narodne armije (JNA) sudjeluje 6.000 vojnika, 3 – 4 topnička i minobacačka divizijuna, jedan oklopni bataljun i zrakoplovstvo. Kupres je branilo oko 2500 tisuće hrvatskih branitelja naoružanih puškama s nešto ručnih raketnih bacača i minobacača.

Nakon 7 dana borbe i otpora, nadmoćnijem srpskom neprijatelju Kupres pada 10. travnja 1992. godine.

VOJNIK NE SMIJE PLAKATI
Na dječje oči magla pada.
Puno je mrtvih i sakati’ ,
previše je tužnih balada,
al’ vojnik ne smije plakati.
Ove su šume pune mina –
tko li će noćas nastradati?!
Vidjeh majku uz mrtvog sina.
al’ vojnik ne smije plakati.
A bol kriči – naviru suze…
Ja se nemam pravo jadati…
Ovaj rat, baš sve mi uze,
al’ vojnik ne smije plakati.
Jedan je polomljenih nogu,
al’ se ne prestaje nadati,
Žvačući krik, molim se Bogu,
jer vojnik ne smije plakati.
Znam da ćemo pobijediti!
Sami ćemo slobodu tkati!
Crni znoj, niz nas će cijediti,
al’ vojnik neće zaplakati.
Rukam’ ćemo šiblje, ‘mjesto mačem…
nitko nama neće vladati!
Na smrt urličem, al’ ne plačem,
jer hrvatski vojnik ne smije plakati. (A.N.T. Šutra)

 

HRT/TC Youtube