Već nekoliko godina Tomislava Dukić gajila je želju za odlaskom u Afriku kako bi na neko vrijeme bila pomoć potrebitima te osjetila kakvi se životi žive daleko od naših. Ljepotica iz Tomislavgrada, zaljubljenica u sport, ljubiteljica putovanja – neke su od osobina koje se navode kada se piše o aktualnoj Miss Hrvatske, ali oni bliski njoj znaju da je Toma puno više od natpisa kojima ju se pokušava dočarati široj javnosti. Miss Tomislava u Africi je od milja postala miss Toma, izborila se protiv teškog oblika malarije i nakratko podijelila svoj život i kulturu s onima čiji su životi toliko drugačiji u svakome pogledu, osim u jednomu – da su jedinstveni i neponovljivi, kao i naši.
Prije nego krenemo na Afriku – prvo pitanje koje volimo postaviti svima – tko je zapravo Tomislava?
-Obična djevojka svjesna svojih mana i kvaliteta.
Jednom si prilikom rekla da fizički izgled vremenom blijedi, a da je ono što nas čini čovjekom i ispunjava biće iznutra puno važnije. Pretpostavljamo da je nešto iznutra bilo poticaj za otići u Benin – što te navelo na odlazak?
-Afrika zapravo postoji i u našemu susjedstvu, samo što su ljudi malo drugačiji – svjetliji. To sam iskusila tijekom volonterskih radova u Udruzi “Kap ljubavi”. Ipak, želja mi je oduvijek bila da, osim “Afrike iz našega susjedstva“, iskusim i onu koja to zapravo i je.
Kako je izgledao tvoj volonterski rad u Beninu?
-Zajedno s ostalim volonterima radila sam s djecom. Imali smo sportski kamp, uređivali dvorište, učili engleski jezik, imali kreativne i edukativne radionice.
Kako bi opisala tamošnje ljude?
-Za sreću im je dovoljno jako malo.
Što te zapanjilo u njihovoj kulturi?
-O njihovoj se kulturi i običajima može govoriti danima. Ogroman je kontrast između nas i njih tako da me je sve iznenađivalo kako u pozitivnom tako i u negativnom smislu. Previše je toga što bih mogla istaknuti kao posebno, od toga da se djeca bore i za paket maramica misleći da su slatkiši do toga da na motoru prevoze 100 kokoši odjednom. Slika govori više od tisuću riječi, stoga ćete sve najbolje osjetiti preko galerije.
Koje bi tri riječi izabrala da opišeš njih i svoj boravak tamo?
-Vratila bih se.
U Beninu si dobila i malariju – koliko je na tebe utjecalo to iskustvo? Jesi li i u jednom trenutku požalila što si otišla?
-Iz toga sam iskustva naučila da u svakome zlu stvarno postoji nešto dobro. Osim što sam se upoznala s njihovim zdravstvom i načinima liječenja (narodnim i farmaceutskim), malarija me još više zbližila s ljudima s kojima se na početku nisam povezala.
Požalila jesam kada sam imala jake napadaje malarije, ali kada sam ozdravila jednostavno sam na to i zaboravila.
Na koji se način tvoje životne ambicije poklapaju s titulom Miss Hrvatske? Koje su prednosti, a koje mane te titule?
-Moje se životne ambicije ne poklapaju s titulom obzirom na to da želim napredovati u svojoj struci. Smatram da je za mene titula jedno iskustvo više i bogatija sam za još jednu priču, što vidim kao prednost.
Od mana bih izdvojila svijet javnosti u kojemu se važe svaka riječ, izvlači se iz konteksta i time te predstavljaju onakvim kakav zapravo nisi. I ono neizostavno – etiketiranje svake missice neinteligentnom. Očito, to je takav stereotip, ali nema potrebe za dokazivanjem. Posebno ne ljudima koji samo tako osuđuju ne znajući pozadinu, ne samo moje nego bilo čije priče.
Što te iduće čeka? Kakvi su ti planovi?
-Na 72. izboru Miss World koji me očekuje u prvoj polovici sljedeće godine sudjelovat će oko 120 missica iz cijeloga svijeta. Osim ljepote i osobnosti missice se boduju u važnim kategorijama: sport, talent, top model, Head to head challenge te Beauty with a purpose, odnosno Ljepota sa svrhom kao okosnica samoga natjecanja. Projekt s kojim ću se predstaviti u toj kategoriji bit će ono o čemu i govorimo – Afrika.
Drugima je miss Tomislava, Africi je miss Toma, a svojim najbližima samo – Toma. Čini nam se da su joj zadnja dva jako draga, ali mi joj želimo svu sreću i s prvim nazivom. Tko zna, možda postane i Miss World…
Helena Lučić/Tomislavcity
