Nepobjedivo sunce – Isus Krist, zasjalo je noćas po svoj zemlji i u cijelom svemiru: „Svjetlo istinito, koje rasvjetljuje svakoga čovjeka, dođe na ovaj svijet”, piše sv. Ivan. Rođenje je Onoga po kome je sve postalo jer je Sin Božji. To ispovijedamo u carigradskom vjerovanju iz 381. godine: „Jedinorođeni Sin Božji, rođen od Oca prije svih vjekova, svjetlo od svjetla, pravi Bog od pravoga Boga, rođen ne stvoren, istobitan s Ocem”.
Kroz prva tri stoljeća bijahu kršćani u podzemljima ili katakombama. Nakon proglasa slobodnoga ispovijedanja vjere od cara Konstantina 313. godine izlaze kršćani iz podzemlja i počinju javno ispovijedati vjeru u Krista Gospodina. U poganski svijet običaja i slavlja donose kršćani svoju vjeru i blagdane. Tako je na 25. prosinca bilo pogansko slavlje Rođenje nepobjedivoga sunca. Bijaše to simbolika boga Sunca iz Emesa u Siriji. Vezano je uz zimski suncostaj. Tad je noć najduža, a dan kratak i hladan. Život zastaje i zamire. Započinje se uzdizati ‘mlado Sunce’ koje postaje sve jače i jače i nadvladava zimu i mraz.
Kršćani preuzimaju datum i stavljaju novi sadržaj. U središtu je, ne sunce kao planet, nego Onaj koji je stvorio sva moguća sunca i galaksije: „Iz Davidova je potomstva Bog, prema obećanju, podigao Izraelu Spasitelja: Isusa” kažu Djela apostolka i nastavljaju što kaže Ivan Krstitelj za Isusa: „Poslije mene dolazi onaj kome ja nisam dostojan odriješiti obuće na nogama”. Slavimo nepobjedivo sunce, a to je Isus Krist, koji je svjetlo i spasenje svih naroda. Rođenjem Isusovim nastaje novo vrijeme, nova era. Zato ova noć dijeli povijest na dva dijela: tama i svijetlo, poštivati i gaziti, život i umiranje, biti i nestati. Kako je mnogo ljudi u tami. Ne znaju da nad njima bdije Božja ljubav. Ostaju u sebičnosti. Tko bi mogao izbrojiti koliko je onih u čijoj duši vlada tama mržnje i nesnošljivosti. Puno je onih što su razočarani jer im nisu ispunjene želje. U svom neznanju krive Boga za svoje promašaje. U dušu se uvukla tama i mrak.
Golema tama i mrak su bili u duši jednoga ubojice. Bio je duševni bolesnik i ubio je svoju suprugu. Posjetio sam čovjeka u zatvoru. Tu se pribrao i postao svjestan što je učinio. Plakao je i nije mogao shvatiti da je to učinio. Slušao sam ga i pitao sebe: Što mu reći? Sjetih se iz evanđelja: „Došao sam radi grješnika.” Pitao je: „Može li mi Bog oprostiti?” „Može, ako vjeruješ iskreno u Boga ‘jer on će izbaviti svoj narod od grijeha njegovih’”, piše sv. Matej. „Što je s mojom N.?” „Ona je u miru”, rekoh. A on će dalje: „Pomozi mi da mi Bog oprosti.” „Molit ću, ali moli i ti živom vjerom. Bog će sigurno odgovoriti ako mu pristupiš živom vjerom. Neće tebe Bog zaboraviti, ako mu se iskreno obratiš. Progovorit će Milosrdni i u najvećoj ljudskoj bijedi, kao što je progovorio i u ovoj tamnoj noći. Kad Bog progovori, onda govori svima. Kad Bog dariva, onda sve nas dariva, kao noćas u rođenju svoga Sina.”
Sveti Augustin će reći: „Da roba otkupiš, Sina si predao.” Nebeski Otac ne filozofira nad nama, nego nam ide ususret svojim Darom u Betlehemu. Svima nam daje primjer kako darovati dušu. Ljudi često daruju ljudskoj ruci, daruju materijalno. A Bog dariva dušu i srce.
U Europi desetljećima živi materijalizirani čovjek. Za takvoga čovjeka postoji stvarnost samo koja je opipljiva i mjerljiva. Tako:
– Glazba je samo titranje žica.
– U fizici se izražava samo atomima i mrtvim česticama.
– U biologiji predstavlja se život kao savršeniji stroj u fizičkim i
kemijskim procesima.
– Medicina doprinosi takvim stavovima genetičkim inženjeringom
i presađivanjem organa.
– U psihologiji je vladala Pavlova uvjetovanost ponašanja vanjskih
okolnosti ili upravljanje iz podsvijesti od S. Freuda.
– U sociologiji se promatra ljudska zajednica kao skup pojedinaca,
gdje je naglašena proizvodnja i potrošnja.
Nigdje susresti potpuna čovjeka s dušom, duhom i tijelom. Nigdje nemaš potpune osobe.
Bog je progovorio čovjeku. Isus Krist je Bogočovjek. Utjelovio se radi nas i radi našega spasenje. Siđe s nebesa i postade: vačloveči se = učovječi se. Da nas otkupi, poslao je nebeski Otac svoga Sina. Isus će to poslanje prenijeti na apostole: „Kao što je mene poslao Otac, tako i ja šaljem vas” zapisa sv. Ivan. Isusovo poslanje je dolazak spasenja, a spasiti čovjeka može samo svemogući Bog. Zato smo noćas ovdje, zato pjevamo i slavimo Krista kao Boga jer je Sin Božji, jer se rodi za nas. Dijete nam je darovano i istinuje u ljubavi za sve nas. Božić je blagdan svakoga čovjeka. Bog želi svima dati priliku i pravednome i nepravednome. Ne bismo smjeli ostati zatvorena srca i u gorčini. To bi bila tama u nama. U tu ljudsku tamu šalje Bog, ne samo jednu zraku, nego pravo Sunce – Sina Spasitelja. Izrael je očekivao Mesiju samo za sebe. Bog šalje Sina svoga za cijeli svijet. Čovjek traži po svojoj mjeri, a Bog odgovara neizmjernom ljubavlju. Možemo klicati s Papom Leonom: „Kliči od radosti pravedniče. Veseli se grješniče, jer ti je omogućeno oproštenje. Raduj se poganine, jer si pozvan na život. Sin Božji uzeo je ljudsku narav da bi nas izmirio s Bogom.” Zato, imaš pravo slaviti Božić, ti kome je Bog oprostio u svetoj ispovijedi. Imaš pravo slaviti Božić i ti koji ne znaš kako nositi životne poteškoće. Isus je obećao biti s tobom i pomoći će ti. Raduj se i ti koji nosiš grijeh na duši, jer znaš tko će te riješiti toga grijeha, tko će ti oprostiti. Ispunila se nada ljudske duše. Došao je život po Bogu u Sinu Božjemu. On uze naše ljudsko tijelo – utjelovio se radi nas i radi našega spasenja.
Čestit i blagoslovljen Božić svima!
Fra Ante Pranjić P.
