Sretan Uskrs svima, posebice dobrotvorima akcije za pomoć Tomislavgradu – njima posvećujem ovu pjesmu – piše naš Duvnjak Milan Bojkić iz Basela.
O Uskrsu: Zrake sunca, ruke neba
Sve je isto kao lani
Ništa više nije isto
Nit’ Šujica, nit ravnica
Othranila majka sina
I otpremila ga u tuđinu
Radi, gradi tuđe dvore
Misli su mu tu, kod kuće.
Stižu zrake sunca s neba, o Uskrsu
“Kap ljubavi” u tom moru
Od sinova i od kćeri, zlatnog srca
Prikazaše svoje lice
Svima njima, što sumnjaju
Da nas nema
Otvoriše im oči i pokazaše
Da nas ima, iz daleka
Rodiše se iz pepela, kao Phoenix
“Na muci se poznaju junaci”
Pozdravljaju u proljeće, svoje mile
Na tom kršu,
Niste sami, zaboravljeni
S vama su dobri ljudi
Sinovi i kćeri, Domovine
Svi smo sada kao jedan
Meke duše kao paprat
Sa hajdučkog hladnog vrela
Šepurina, liskovača, glog i drača.
I ja sam ti klas te njive
Poklepat ću lemiš, gvožđe
Sav ću korov preorati
Mladu lozu posaditi
“Neravno ću poravnati”
Močvaru, zatrpati
A nepravdu, presvući u dobro.
Proljeće je na kraj sela
Nikog nema na ulici
Kod oltara i u crkvi
Grad – pustinja, crna slutnja…
Tebe nema na obali mog života
Gdje je sada ta ljepota?
“Kud odoše svi ti ljudi”, nikog nema
Boga ima u dobroti, u istini, u visini,
U blizini, i u stini…
I u boli sad je s nama.
Svi su budni i čekaju Spasitelja
Na Uskrs nas sve obasja
Božja krepost, nek umije
Krista moli, da te čuje.
Čovjek leti više Boga
I otima mu žezlo, grabi
Sada bježi sam od sebe
I krije se od drugoga
-Stan’ čovječe, nisi stijena
To je Petar na sred Rima
Ključe ima!
Ti si rosa, nisi granit
I smrtan si kao Sokrat, kao David
Pruži ruku svomu bratu
A pomiluj i prosjaka
Sve Bog vidi!
Ocean i ruke neba
Samo On je život – svijetlo – živi vječno
Vrelo – zdenac, voda
Za čovjeka, On je umro
I za spas cijelog svijeta
Pa uskrsnu na nebesa, od mrtvih,
stoji s desna Oca i kraljuje.
Milan Bojkić, Basel
Foto: preach-it.nl/Ilustracija
