Ruski kavijar
Kako da te pronađem u gradu,
kad je pun prolaznika i galebova.
Ne mogu da ne mislim na nas,
Od kad si otišla bez riječi,
Kamenitom splitskom rivom.
Dadoh ti sve što imam i više od toga,
svoje plave uvojke i zagrljaje u zoru.
Kliker od stakla, ti zeliš pudlicu,
uhvatih ti cvrčka u kuticu,
voliš slušati njegovu pjesmicu.
Bila mi skromna, voljela samo lutkicu.
Sad si odrasla, i hoćeš sve ili ništa,
Svemir cijeli i kumovu slamu.
Kažeš bez oklijevanja “kocka je bačena”,
za tebe je ovaj dan,
“Biti ili ne biti, to je pitanje?”
Ako istog časa ne pređeš rubikon,
Već sutra će ti biti kasno.
On ima više nego što trebaš,
nudi ti odaje, imat ćeš Matanove dvore,
novu limuzinu i dijamante,
zlato i tamjan, konfor i luksuz,
zečja krzna, kozu kune zlatice,
bundice od nerca i pelca,
biraš najskuplje štiklice,
Pariške mantile i šešire, prstenje,
Noćne izlaske, šetnju u dvoje i tulume,
A sama si i gola, ko od majke rođena.
Sve imaš, izgubila si sebe.
I nemaš više nas,
Nedostajat će ti buduće vrijeme.
Dok se izležavaš na madracu od svile,
I glumiš da si sretna i “velika”
On te miluje rukom od gipsa,
a ti ga zatvorenih vjeđa gledaš.
Tek kad oteče vrijeme i budeš dalje s njim,
saznat ćeš, da si izgubila sve.
Ostavljajući siromašnog studenta,
Ubila si sebe.
Odlutala od deset Božjih zapovijedi,
izdala platonsku ljubav,
i ako si se u nju i život klela.
Izgubila si osjećaj za stvarnost,
Ne vagaš pravom mjerom stvari.
Zaboravila si da smo trčali bosi,
Djetinjstvo, odrastanje i siromaštvo,
Zajedničku podstanarsku sobu,
Bez kupatila, “pozvoni kod Križić”.
Nestala ti je iz pamčenja riječ ljubav,
Grliš i miluješ imitaciju života, lažnu sreću.
Veliš, ni Bog ne voli sirotinju.
Došla si iz provincije u metropolu,
Da provodiš život i ostvariš snove.
Dobila si ono što nisi zaslužila,
Niti si toga svjesna.
Pali su ti biseri i dragulji s neba
Ko sjekira u med, iznenada,
na kruh mažeš ruski kavijar,
i piješ votku s ledom, sada.
Imaš mladu sluškinju, da kuha i sprema,
sada ti od mene ništa ne treba.
Plakat ćes i Krik će se čuti,
Duboku u noći, do neba,
Kad osjetiš na svojoj mladoj koži,
Staračke ruke od leda,
I gledaš danonoćno zatvorenih očiju,
kip od kamena i mjeda.
Na stolu samo osta kutijica ruskog kavijara,
prevrnuta boca votke, s imenom Kuznecova.
Milan Bojkic, 7.7.2019.
