O, duvanjsko malo poljce
Moj divni kraju, zlatni zavičaju,
Pradomovino starih plemena
I mjesto krunidbe kralja Tomislava
Od davnina si prag i vrata Hercegovine
Dičiš se vjerujućim i pobožnim pukom
Bog im odanost i vjernost nagrađuje.
“Dobro čini, dobru se nadaj!”
Čuju se anđeoske trube
I nebeske orgulje
Dodiri kristalnih časa na svadbi
Na grani slavuja pjev,
Istančane i divne melodike glasa,
I kruta ganga, a baština naša
Niz polje, niz ravnice teče ko rijeka
Omiljena je i njeguje se na derneku od vijeka.
Naše nebo je u krunicama
I litanijama zavjeta i utjeha
Srce je toplo i veliko, ako je u Ljubavi i Milosrđu
U njemu su djela Gospodnja
S nama je, u sve dane života
Jer kraja nema
Živi Studenac, Ljubav, nebeska Divota.
Puk je uz molitve i oltare
Slave Te Gospode,
Tvoju blizinu časte
Da teret i muke života im ublažiš.
I svoj križ bezbolnije ponesu.
Gospode, čuvaj ovaj grumen zemlje i kamen,
Komadić zemaljskog božanskog raja
Što ga velikodušno darova Hrvatima.
Milan Bojkić, Basel, travanj, 2020.
