Hrabru ženu opisat ću sada
Ljilju Zrno iz Tomislavgrada
U brigadi Kralj Tomislav bila
Domovini časno je služila
Galečići mjesto kraj Šujice
Rodno mjesto naše pokojnice
Prva crta obrane nekada
Od kad Kupres pade i nastrada
Šujica je mjesto u dolini
I prelijepoj pitomoj kotlini
Ljilja Zrno hrabra heroina
Koju u boj pozva domovina
Tehničar je i bolničar bila
S braniteljima i jela i pila
Na bojištu ozljede i rane
Sve su brzo bile previjane
Blistala je u snazi i volji
Davala je sve za život bolji
Vitezovim divila se svuda
Koji rade na bojištu čuda
I nadljudske pružaju otpore
Da obrane i kopno i more
Glavni teret muški su podnijeli
Na plećima obranu iznijeli
Al i žene potpora su bile
I uz rame s njima se borile
I njih puno za slobodu pade
Bez života jedinog ostade
Bojovnici prvi su na crti
Izloženi pogiblju i smrti
Uz njih uvijek sanitet pri ruci
Da pomognu u velikoj muci
Ranjenima prvu pomoć daju
I teške im rane previjaju
Sa prve ih tad crte izvlače
Do bolnice prve ih odvlače
Al nažalost često se događa
Neprijateljski metak i njih gađa
Oklajnica nad Doljanim stijene
Nadaleko strme i čuvene
Sa svih strana kad su napadnute
Blokiraju i staze i pute
Sanitet je u pomoć im pošo
Al do cilja nikad nije došo
U zasjedu oni uletili
Zarobljeni i mučeni bili
Sve na kraju zvjerski ih pobili
I Ljilji su metak namijenili
Ljilja prva ubijena bila
Koja milost nije ni tražila
U brk im sve što misli rekla
I od metka hrabro je poklekla
Kad bih deset života imala
Svih i deset za Hrvatsku dala
Otac doma sa braćom ostade
Ljilja hrabro na bojištu pade
Petroviću iz Studenih vrila
Akcija je ovo zadnja bila
I Ivanu Radoš iz Omolja
Presudila krvnička je volja
I ranjenih bilo tada dosta
U brdima naša mladost osta
Zbog nečijeg iskrivljenog uma
Krvav kamen livada i šuma
Ucviljeni dosta majki osta
I život im teška patnja posta
Dok krv naša nevina se lila
Europa je bez granica bila
Sastavio. Ivan Čuljak
Rovišće: 26.1.2023. god.
Omolje.com
