Lijepu pjesmu iz tuđine, iz švicarskoga Basela, poslao nam je naš Duvnjak Milan Bojkić. Pjesmu je posvetio duvanjskome čovjeku, Tomislavgradu i Duvanjskom polju.
Duvanjska mirisna polja
Trešnje cvatu
Milo polje sniva
I Šujica hladna voda biva
Tomislave slavni od vjekova
Tebe diči kruna salivena
Perta sunce sa Tušnice bajne
Uzorane brazde i njive ravne
Osuši se grana od javora mlada
Tko te ljubi, o curice garava
O, curo garava
Uskuvitlali se golubovi bijeli
U mom srcu gnijezdo su savili
Kud odletiše sivi sokolovi
Put Berlina i Münchena grada
Rosno polje tko te kosi sada
Ja sam bolan u tuđini
Za Tomislavom i vidikom
Zaboravljen i uz vino
Tko me pamti u Domovini
O mili kraju, cvijeće su u srcu
Tebe slikam i rime ti pišem
Ja te volim ko majku slobodu
Tvoja polja ja zrakom mirišem
Tebe sanjam i vraćam se rodu.
Milan Bojkić, Basel, 10. svibanj 2020.
Foto: Matijas Jurčević