Vahid Ramić i njegov sin Armin jedini su licencirani dimnjačari u županiji Hercegbosanskoj pa i šire. Jednostavnom je matematikom lako izračunati da su dva dimnjačara na više tisuća dimnjaka premalo, pogotovo stoga što bi svi mi dimnjak čistili u rujnu ili listopadu mjesecu.
Zbog manjka dimnjačara, dakle, kao i zbog naše navike da sve radimo u zadnji tren, i ove je godine veliki broj dimnjaka ostao neočišćen. Tu su nam činjenicu, naime, potvrdili duvanjski dimnjačari iskoristivši priliku da se i ovim putem ispričaju svima do kojih objektivno nisu uspjeli doći.
“Kada bi naši sugrađani stekli naviku da nas pozovu u lipnju, srpnju ili kolovozu mjesecu, nama bi bilo puno lakše a i puno manji broj dimnjaka bi u zimu ušao neočišćen”, kazao nam je Armin Ramić, dodavši, pritom, da bi za čišćenje svih dimnjaka u Tomislavgradu i HBŽ-u trebalo barem osam dimnjačara. Iako su nedavno nabavili popularnu frezu, koja im omogućava lakše, brže i temeljitije čišćenje, dva duvanjska dimnjačara posla imaju preko glave, rade po cijele dane pa opet ne stignu do svih onih kojima su obećali doći.
Unatoč velikom iskustvu i suvremenoj opremi, naši dimnjačari ponekad na terenu naiđu na tako zapuštene i začepljene dimnjake toliko da im bez gole sile i ćuskije pomoći nema. Jednom su, tako, u nekom dimnjaku pronašli, ni manje ni više, nego cijeli jedan osinjak s pripadajućim saćem i prikupljenim medom, što, uostalom, možete vidjeti na priloženoj fotografiji.
Na kraju ove male crtice ponovimo savjet iskusnih dimnjačara. u duvanjsku zimu nije pametno ući neočišćenoga dimnjaka. Da biste to ubuduće izbjegli, Ramiće pozovite na vrijeme, u ljetnim mjesecima.
Milan Vukadin/Tomislavcity
