U zadnja dva dana je poprilično odjeknula vijest o ukidanju djelovanja USAID-a u Bosni i Hercegovini. Naime, Trumpu se baš i ne sviđa način na koji oni rade. Postoji podatak koji kaže da u BiH trenutno ima oko 25.000 nevladinih organizacija, mnoge od njih su sponzorirane od strane USAID-a, i sve su one tu da pomognu razvoju civilnog društva, vladavinu prava, suzbijanje korupcije, razvoj malog poduzetništva, itd. Koliko su te iste organizacije uspjele u praksi, teško je provjeriti.
Piše: Marija Krolo
Broj stranih nevladinih organizacija u našoj zemlji je velik, te je u njima radi isto tako značajan broj domaćeg stanovništva. Lako ih je prepoznati po mnogobrojnim akreditacijama koje nose oko vrata, te uvijek negdje važno žure (seminari, radionice, predavanja/prosvjetljenja, brainstorming sessions , itd). Čovjek bi pomislio: ako nas ovi ne spase-neće nitko.
E, sad, kako se dogodila ova nesreća sa USAID-om, a Dodik najavio ukidanje raznih NVO u Republici Srpskoj, javila se gospođa Ivana Korajlić-izvršna direktorica Transparency Internationala u BiH, s pritužbom da je to ograničavanje djelovanja TI prema institucijama Republike Srpske, odnosno pokušaj da se uguši svaka kritika prema tim institucijama.
Inače, glavna misija TI je borba protiv korupcije. Možda je gospođa Korajlić u pravu jer bi im se novim zakonom ograničilo djelovanje i kritika prema institucijama, ali do mene kao prosječnog stanovnika BiH ne dolazi informacija da se korupcija u BiH smanjuje kao posljedica njihovog djelovanja. U prilog tome ide i činjenica nedavnog uhićenja ministra Nešića.
Vratit ćemo se na kritiku: ako TI ima pravo djelovati i kritizirati institucije, onda i građani BiH imaju pravo kritizirati TI. Naime, prije gotovo pola godine, pregledavajući službenu web stranicu TI BiH, uočila sam da u izborniku za jezik nude dvije jezične opcije: engleski jezik i BHS (bosanski, hrvatski, srpski). Odabirom opcije BHS, tekstovi se prikazuju samo na bosanskom jeziku. Na moj prigovor oko ove diskriminatorne prakse, gospođa Korajlić se zahvalila na prijedlogu i situacija je ostala ista. Nakon upornog pisanja i upozoravanja da se ovakvom praksom krši Daytonski mirovni sporazum, Ustav BiH, Europska konvencija o ljudskim pravima, protokol 12, članak 1. itd., Korajlić je odgovorila da su im kapaciteti ograničeni i da nemaju zakonsku obvezu koristiti sva 3 službena jezika u BiH, te da je jezik koji koriste svima razumljiv i da se radi o latiničnom pismu. Postavljam pitanje gospođi Korajlić: koje pravno uporište koristite za odabir bosanskog jezika, sva tri su u istoj ustavnoj poziciji?
Transparency International na engleskom zvuči vrlo impresivno, u slobodnom umjetničkom prijevodu nešto kao: međunarodna kristalna jasnoća. Nešto kao pravednici prve kategorije kojima su zakon i demokratska načela kao molitva pred spavanje. Uostalom, ako koristite isključivo bosanski jezik, pa tako i navedite, čemu oklijevanje, nemojte obmanjivati druge da se na vašoj stranici koristi hrvatski i srpski jezik. Isti odgovor po copy-paste metodi sam dobila i od gospođe Lidije Prokić (Regional Advisor Eastern & South East Europe za Transparency International). Kad pročitate titulu ove gospođe imate osjećaj da radi u nekom znantsveno-istraživačkom centru i da cijepa atom. Žalosna je ovo i licemjerna praksa koju slijede strane nevladine organizacije u BiH. U istu kategoriju spadaju i strana veleposlanstva u BiH. Tu je kamuflaža, odnosno mimikrija za isključivo korištenje bosanskog jezika malo raznolikija.
Tako ćete npr. na web stranicama stranih veleposlanstava u izborniku za jezik naći ove termine : BHS, „vaš jezik, „lokalni jezik“, „razumljiv jezik“, što držim čistom lakrdijom. Nekima od stranih veleposlanstava sam slala upite, te su odgovori uglavnom isti: nemaju sredstava za prevođenje na sve jezike. Skoro da se treba organizirati humanitarna akcija pod nazivom: „donirajmo da prevode“. Iste te strane države poštuje sve službene jezike u državama poput Belgije, Švicarske, Kanade, itd.
Za kraj sam ostavila jezičnu praksu Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH. Ovo ministarstvo je jedino ministarstvo koje na službenoj web stranici nema opciju hrvatskog jezik, naime, sva druga ministarstva unutar Vijeća ministara BiH poštuju trojezičnu praksu. Iako postoji mogućnost odabira (BHS) hrvatskog jezika-njega na stranici nema, te ministar svjesno obmanjuje javnost i krši sve ranije navedene pravne norme, te je za njega hrvatski jezik zapravo bosanski!
Nedavno je delegacija od 19 članova ministarstva na čelu s ministrom Sevlidom Hurtićem sudjelovala na konferenciji u Ženevi gdje su podnosili izvješće o postignutom napretku u zaštiti ljudskih prava u BiH pred Vijećem za ljudska prava (UN organizacija). Sad se ja pitam: kako je ovo moguće, zapravo je ovo bizarno, tim više što sam već odavno ministru uputila primjedbu na koju mi nikada nije odgovorio. Zamislite samo ovu mnogobrojnu delegaciju i njihova izlaganja o napretku u zaštiti ljudskih prava. Koliko je samo koštalo ovo putovanje, smještaj i dnevnice ove mnogobrojne skupine, a samo ministarstvo diskriminira jedan cijeli narod i pripadajući mu jezik-hrvatski.
O Ovoj diskriminatornoj jezičnoj praksi bosanskohercegovačkog ministarstva sam obavijestila i gospodu koji se moderirali ovaj skup Matthew-a Brown-a i Davida Diaza Martina i to prije održavanja konferencije. Pogađate: nema reakcije! Na kraju da ne ispadne da ne vodim računa o glavnoj europskoj instituciji u BiH, a to je Ured EU u Sarajevu, oni nam donose najviše europske standarde, vladavinu prava, demokratska načela i tako do u nedogled. Ako pogledate njihovu web stranicu i za njih postoji samo bosanski jezik.
Eto, to su vam ti međunarodni, dobronamjerni i demokratski politički akteri u Bosni i Hercegovini koji na ovakav način samo potiču nacionalne tenzije i ne doprinose homogenizaciji društva, kakvi likovi. Ako ovako djeluju javno, ne mogu niti zamisliti što rade tajno, u svakom slučaju, nije na dobrobit ove države i njenih naroda.
