Jedna legenda pripovijeda kako je neki suvremeni čovjek – istraživač zalutao na svom hodu kroz pustinju. Sunce je nemilosrdno pržilo i iz neba i iz zemelje i dodatno iscrpljivalo njegove zadnje atome snage. I žeđ ga je dodatno mučila, a vode ni za lijeka. I kad je već bio na izmaku, pričini mu se da je u daljini zamijetio tri palme.

– Ah, konačno. Pa to je oaza, obradova se. Tu zasigurno ima i vode gdje navraćaju osvježavaju se i odmaraju svi putnici, namjernici i osobito beduni napajajući svoja stada! A onda opet je, onako sam za sebe dalje rezignirano razmišljao:

– Ma ne…e…e…!  Nema tu ništa. To je samo fatamorgana, pričinjavanje i titraj uzavrelog  pusitnjskog zraka koji me zavarava. No, odustati ne smijem jer bi to bilo višestruko pogubno. Značilo bi i kraj puta i moga života, a time i istraživanja.

No, smogao je još dodatne snage i nastavio dalje. I što se više primicao toj oazi sve je jasnije vidio: i palme, i zrele datulje, i travu… a prije svega plavi, bistri izvor s vodom.

– Naravno, to je samo plod moje mašte, moje svekolike iscrpljenosti i moga, vjerujem, pomalo već neuračunjiva mozga, uvjeravao je samoga sebe.

No, nije odustajao, nego je dalje uporno hodio i hodio razmišljajući poluglasno:

– Ah, kako li ovaj život može biti tako nemilosrdan, surov i okrutan…? Ali, nadam se to nije već nastupila halucinacija moga sluha. Jer, evo i vodu čujem kako žubori. Dobro je, vjerujem da sam na pravome putu, hrabrio je i uvjeravao samoga sebe.

O podneva do te oaze dođu i dva beduina sa svojim stadima na odmor i okrjepu i nađu ga mrtvoga. Čudom su se čudili i nisu mogli vjerovati prizoru kojem su svjedočili svojim vlastitim očima.

– Možeš li ti to uopće i zamisliti, reče jedan beduin dugome? Evo, dočekala ga osvježavajuća hladovina u sjeni velikih palmi; zrele i sočne datulje su mu na dohvat ruku, a bistra voda nadohvat usana? A on, on je jadnik zasigutno umro od gladi i skapao od žeđi. Kako je to moguće? Ja to ne mogu nikako razumjeti!

– E, pa zar ne vidiš da je to neki suvremeni čovjek – umišljeni istraživač.

– Zapravo drugoga objašnjenja nema, odgovori drugi beduin.

***

Za suvremenog čovjeka postoje samo tri događaja: roditi se, živjeti i umrijeti. No, on ne osjeća kad se rodi, ali pati što mora umrijeti i zaboravlja da može i živjeti, poučava nas jedna istočnjačka mudrost.

 M.B./Tomislavcity

Foto: hr.legaltechnique.org/Ilustracija