Jedna pučka predaja pripovijeda kao se sam Bog umorio od ljudi dok je svakodnevno promatrao njihov život, rad i svekoliko ponašanje….I bilo mu teško i žao gledati ih takvima kavi jesu: – Pa ja sam ih drugačije zamislio i stvorio; da budu sretni, radosni, zadovoljni…. Na svoju sliku i priliku… A gle, što je od svega toga ostalo. Za neprepoznati su, jer su toliko iskrivili moju sliku koja se treba zrcaliti s njihovih lica, razmišljao je Stvoritelj!
I nastavi: – Ali, ti isti ljudi mi neprekidno i svakodnevno, osobito kad su u mukama i tjeskobama i bilo kojoj potrebi, dosađuju sa svojim kojekakvim molitvama i željama, tražeći od mene sve i svašta. I nakon razmišljanja, kaže ova predaja, Bog se odlučio sakriti od ljudi i odmoriti barem na neko vrijeme:
– E, da vidim kako će bez mene dalje, kad mene nema!
I okupi Gospodin sve svoje nebeske savjetnike i upita ih:
– Što vi mislite, gdje bi se bilo najbolje sakriti? Koje je najskrovitije mjesto?
Jedan mu savjetnik reče:
– Gospodine, ja bih Ti savjetovao da odeš na vrh najviše planine na planetu. Tu ogromna većina ljudi ne dolazi niti će ikada doći! Tu doista dolaze samo najhrabriji i najodvažniji!
Drugi će: – Gospodine, ja bih se skrio na dno najdubljeg oceana. Tamo te zasigurno nitko ne može i neće pronaći!
I treći dade ovaj savjet: – Najbolje je, Gospodine, da se sakriješ na tamnu stranu Mjeseca. Pa to je najskrovitije mjesto. I budi uvjeren da te tamo zasigurno nijedan čovjek neće tražiti!
No, predaja dalje kaže kako se Bogu nisu svidjeli ovi savjeti i odgovori pa se obrati svom najmudrijem anđelu s istim pitanjem:
A imaš li ti kakvu ideju, moj anđele? Reci mi, gdje da se sakrijem od ljudi?
A anđeo, s blaženim osmjehom, odgovori:
– Gospodine, imam ideju, imam. Sakrij se u ljudsko srce. Tu je najsigurnije. Jer, ljudsko srce je zapravo najneistraženije mjesto u čije se dubine doista samo rijetki ljudi spuštaju i zalaze.
M.B./Tomislavcity
