Nakon što se nedavno iz Sofije vratila s osvojenom srebrnom medaljom na međunarodnom G1 natjecanju, hrvatska tekvandoašica Iva Radoš priprema se za olimpijske igre u Tokiju, a za Tomislavcity je izjavila da će pokušati ostvariti svoj olimpijski san.
Iva je ranije izborila 2 zlata i broncu na europskim prvenstvima, broncu na svjetskome prvenstvu, srebro na Univerzijadi, srebro na klupskome prvenstvu Europe, srebro na prvenstvu Europe u olimpijskim kategorijama te brončane medalje s Gran prix-a i Europskih igara.
Teže je otići na Olimpijadu nego osvojiti medalju
– Ovo je predolimpijska godina, a moja je želja otići na olimpijske igre u Tokio. S obzirom da mi jedino nedostaje olimpijska medalja, odlučila sam se žrtvovati i pokušati ostvariti olimpijski san.
O nastupima i pripremama za skoro Svjetsko prvenstvo i Olimpijadu, Iva kaže:
– Od Nove godine živim i treniram u Splitu gdje se nalaze svi reprezentativci. Ovdje imamo sve uvjete za trening kao i brigu o prehrani te brigu fizioterapeuta i medicinske skrbi. Treniramo 3 do 4 puta dnevno. Prvi cilj nam je svjetsko prvenstvo koje će biti od 15. do 20. svibnja u Manchesteru, u Engleskoj!
U drugome dijelu godine imamo 4 Gran prix-a, Univerzijadu i Europske igre. Skupljamo bodove tako da na kraju godine prvih 6 s olimpijske ljestvice ide izravno na Olimpijadu. Ja sam trenutno 9., a puno je još bodova u igri. Do sada smo odradili nekoliko turnira: Turska, Maroko i Bugarska kao i pripreme u Koreji. U Turskoj sam bila 3., a u Bugarskoj 2. Ovi rezultati nisu pravo mjerilo jer se forma brusi za svjetsko i u drugi dio godine.
Nedavno ste bili u ulozi hrvatske ročnice gdje ste u sastavu 6. naraštaja vrhunskih sportaša završili četrdesetdnevno dragovoljno vojno ospobljavanje u Zapovjedništva za doktrinu „Fran Krsto Frankopan“ Hrvatske kopnene vojske, u vojarni „123. brigade HV“ u Požegi. Kakvi su dojmovi nakon ove vojne obuke?
– Imala sam sreću da kao vrhunska sportašica mogu biti i hrvatska vojnikinja. Obuka u Požegi za mene je bilo lijepo iskustvo koje sam mogla podijeliti s ostalim sportašima. Za mene i moju obitelj velika je čast nositi hrvatsku odoru. Moj stric Mate je brigadir hrvatske vojske – zapovjednik vojne policije, prva generacija AT Lučko 1991. Stric Jozo je također dočasnik hrvatske vojske. Moji djedovi su bili hrvatski vojnici, ponosno ističe Iva.
Često u nastojanjima za postizanjem dobrih rezultata javno zatražite potporu i svojih Duvnjaka i navijača. Koliko Vam je to važno?
– Sve ovo je jako naporno i tijelo treba odmora. Zato moj duvanjski narode, tek sada kreće borba za bodove i odlazak na Olimpijadu. Navijajte i molite za mene da budem zdrava jer teže je otići na Olimpijadu nego osvojiti medalju! Imam velike šanse i nadam se da ću uspjeti. Hvala svima koji me podržavaju na mom sportskom putu, hvala mojom Duvnjacima i Tomislavcitiyu čija podrška mi puno znači – kaže Iva!
Zahvaljujemo joj što uvijek ima vremena za nas i naravno, želimo joj puno zdravlja i da ostvari svoj olimpijski san.
Tomislavcity