Prof. Mate Kovačević u svojoj recenziji zapisao je: „Zbirka pjesama Mije Tokića Konjanik sastavljena je od pedesetak pjesama i dodatka u kojem su objavljeni žišci, zapravo znatnim dijelom lirski oblikovane osmislice, a u tom sklopu je i posebna cjelina, u kojoj su kraći lirski treptaji zapisani u formi haiku pjesništva.
Pritom, naravno, refleksivno i u skladu s nagomilanim životnim iskustvom odgovara ili pak zdvaja nad ključnim egzistencijalnim pitanjima. Motivi boli, tereta i ožiljaka kao da na neposredan način rješenja životne odgonetke nude u filozofiji križa, nu stanovita nedorečenost uvijek ostavlja i mogućnost izbora.
Motiv konjanika, kao nosive pjesme, pretočen je očito s razasutih duvanjskih stećaka u poetske riječi. Kao statusni simbol zajednice, njezine ratničke nadmoći, konjanik ima posebno značenje u osvitu hrvatske povijesti. Naime, Hrvati su kao konjanici i ratnički narod u ranom srednjem vijeku zaposjeli svoj današnji prostor, a lakim konjaništvom stoljećima su branili opstanak protiv Osmanlija.
Konjanik iz ove zbirke pjesama nije tek povijesni artefakt, on je čežnja za slobodom, koju tematski ili u pojedinim likovima upotpunjuju ostale pjesme iz navedene skupine.
Zbirka u cjelini nosi snažan personalistički pečat očitovan u odnosu ja/mi i svijet. Unatoč emotivno osobnoj vezanosti, a i globalno gotovo nasilnoj umreženosti nevezani stihovi zbirke kidaju okove sputanosti.
Jezik je škrt, ponekad zato obilat u značenjima i asocijativnosti pa zbirka s obzirom i na vraćanje nekim ranijim motivima slovi i kao refleksivno produbljivanje osobne i kolektivne egzistencije.“
Također, u nakladi Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne objavljena je i knjiga Kuća na putu, autora Ivana Bitange Šujana.
U svom osvrtu na knjigu Kuća na putu, Petar Majić je zapisao: „U svoj ovoj svakodnevnoj životnoj strci i zbrci, pojedinim ljudima bude istinsko zadovoljstvo, opuštanje i svojevrsna terapija ugrabiti trenutak i prošetati vrtovima lijepe poezije. Otvori ti oči, podraga dušu, ražari srce, odvede te u skrivene dubine i nedogledne visine, pokaže, ukaže, utješi, opomene, potakne i čuva. Da, kažu da je dobra poezija najvjernija slika duha i odraz određenog razdoblja u svevremenu življenja te najbolja i najustrajnija čuvarica baš svega. I zašto se onda čuditi novoj zbirci Ivana Bitange Šujana? Je, već je šesnaesta. I neka je, jer i ova dolazi kao pravi blagoslov i blagodat. Poetski slikar vremena, slikar krajobraza, slikar ovozemaljskog i onostranog, slikar događanja, odnosa, karaktera, nevolja i pošasti, ljubavi i radosti“
„Zbirka poezije Kuća na putu sa 77 pjesama u svojoj sadržajnosti nosi pet podnaslova: Vrata u kamenu, Tamjan, Tjeralica, Drhtaj i Pjesmarenje. Svaki od njih zaustavlja pjesničkom riječju koja je više od lirskog izričaja, koja svojom naracijom približava čitatelju vrijeme, uvijek za pjesnika Bitangu izazov za oživljavanje sjećanja na djetinjstvo, na sva vrata u kamenu koja se nisu uvijek ključala, na miris tamjana koji duše odvodi do spiritualnih visina, na zemlju na kojoj zadrhti, tek što je dotakne, na mrtve i žive koji su svjedokom jednog tegobnog vremena koji je u sebi istodobno nosio i teret bremena, i radost življenja s pjesmom u zajedništvu s ovozemaljskim i nebeskim Čovjekom. U svemu je izlivena Bitangina ljubav koja neprestano raste. Pjesnik Ivan nošen je cestom mira. U svom toku, ona ne završava ni u jednom ovozemaljskom ušću. Njegov put vodi ga zvjezdanom nebu u kojem će trajno ‘žuboriti i teći’“ – ističe u pogovoru Mara Pezo.
