Bura tuče u lice dok se uspinjemo uz Lupoglavu, na vrhu nas čekaju križ i zastava. Ove čuke koje smo nekad životima branili sad padaju pod nekontroliranom gradnjom ovih ogromnih rotirajućih mačeta koje proizvode struju, za nekoga drugog, ne za nas.
I na Lupoglavi će niknuti vjetroturbine, kao i na svakom drugom brdu oko Šujice, i na svakom brdu i planini oko Duvanjskog polja i buškoblatskog kraja. Tako su odlučili naši vlastodršci, a da nas nikad nisu ništa pitali.
Piše: Anđa Ćosić / Koalicija za odgovornu demokraciju i dostojanstvo
Unajmljeni kineski buldožeri sravnit će sa zemljom i Lupoglavu, i križ i zastavu, da se „nadoštiklaju“ nove turbine po vrhu brda, da ne bi ne daj Bože negdje ostao netaknut komad zemlje, jer šta će nam zemlja na kojoj mešetari ne zarađuju.
Kad se okrenete od križa prema izvoru Šujice pogled pada na unakaženo brdo Okič razrovano za vjetro-elektrnu Baljci. Kad se miniralo za temelje turbina kuće ispod brda su se tresle. Samo ovaj put nisu bile haubice ni tenkovi, nego naši domaći osvajači.
Ne samo da nisu pitali nas obične građane, nisu pitali ni ljude od struke, inženjere, ekologe, biologe, liječnike, fizičare i matematičare. Sretno oslobođeni tereta viška informacija, naši vlastodršci su zaključili da duvanjski kraj može podnijeti 340 vjetro turbina i solarne elektrane na površini od 2.500 hektara. Tolika koncentracija energetskih postrojenja na ovako malom, naseljenom prostoru, je bez presedana u Europi i pretvara čitav naš životni prostor u industrijsku zonu. Oko Duvanjskog polja se stvara zatvoreni „energetski prsten“ koji će nepovratno/zauvijek promijeniti naš krajolik, unakaziti naša brda, naša polja, i u konačnici onemogućiti proizvodnju hrane. I sve to u srcu krša, gdje svaki rez i svako miniranje na površini može mijenjati tokove podzemnih voda.
Zašto to sebi radimo? Za sitniš, za milostinju, krčmimo svoju zemlju k’o pijani milijarderi.
„Vidila žaba di se konji kuju pa i ona digla nogu“
Kako to rade drugi? Koncesijski ugovori na 30 godina za vjetro turbine u Njemačkoj predviđaju naknadu za korištenje zemljišta od 14% za prvih deset godina, 15% za drugih deset godina i 16% za preostalih deset godina.
Naši „matematičari“ u vlasti su dozvolili izgradnju 18 vjetro elektrana da bi došli do otprilike istog iznosa. Na temelju kakvih kalkulacija smo mi došli do zaključka da naša zemlja, naše nebo, naš uništeni krajolik ne vrijedi više od 0,76% ili 1,5%?
„Vjetroturbine proizvode ultra-zvučnu buku (LFN low-frequency noise) u rangu od 20–200 Hz. Izloženost LFN-u iz vjetroturbina uzrokuje glavobolje, poteškoće s koncentracijom, razdražljivost, umor, vrtoglavicu, tinitus, bol u ušima, poremećaje spavanja i iritaciju. Klinički, izloženost LFN-u iz vjetroturbina može uzrokovati povećani rizik od epilepsije, srčane aritmije i drugih kardiovaskularnih bolesti.“ Čitav znanstveni članak možete pročitati na sljedećoj poveznici: https://www.nature.com/articles/s41598-021-97107-8
Da ne bude zabune što je citirano ovdje, „Nature“ je jedna od najprestižnijih znanstvenih publikacija na svijetu.
Zato u državama koje vode računa o svom stanovništvu, udaljenost malih vjetro turbina ne može biti manja od jednog kilometra zračne linije i udaljenost se povećava srazmjerno veličini turbina. Formula za izračunavanje udaljenosti je sljedeća.
- a) Ako je visina vjetroturbine veća od 25 m, ali ne prelazi 50 m, minimalna udaljenost mora bit 1000 m (1 kilometar);
- b) Ako je visina vjetroturbine veća od 50 m, ali ne prelazi 100 m, minimalna udaljenost mora biti 1500 m (1,5 kilometara);
- c) Ako je visina vjetroturbine veća od 100 m, ali ne prelazi 150 m, minimalna udaljenost mora bit 2000 m (2 kilometra).
(d) Ako je visina vjetroturbine veća od 150 m, minimalna udaljenost mora bit 3000 m (3 kilometra). Visina vjetroturbine mjeri se od tla do vrha lopatice u najvišoj točki.
Sve vjetro elektrane na brdima koja okružuju Šujicu i većina dodijeljenih koncesija na Duvanjskom polju su zapravo brutalan napad polupismenih pohlepnih mešetara na naš životni prostor, na fizičko i mentalno zdravlje stanovništva.
Šta znamo o solarima? Ništa!, osim da se može „fino zaradit’ na tome“.
Jedna od najvećih solarnih elektrana u Europi, Witznitz, nalazi se južno od Leipziga na lokaciji koja nekad bila površinski kop rudnika uglja i zauzima površinu od 650 hektara. Naša općina izdaje koncesije za solarne elektrane na poljoprivrednom zemljištu i pašnjacima.
Da bi se ublažili štetni utjecaji ove solarne elektrane na okoliš i na krajolik, oko elektrane je podignuta živa ograda i zasađeno 13 hektara šume prije nego što se uopće počela graditi.
Zašto živa ograda? Zato jer je ono u što gledamo važno za osjećaj ugode življenja na nekom mjestu.
Zašto 13 hektara šume? Prije nego što su provedena ispitivanja na stvarnim lokacijama, laboratorijski modeli su predviđali da bi tlo ispod solarnih panela trebalo biti hladnije jer je stalno u sjeni. Još od 2016. godine, kad je Sveučilište Maryland objavilo svoju studiju provedenu na stvarnim lokacijama, se zna da velike površine pod solarnim panelima povećavaju temperaturu okoliša za 3 do 4 stupnja stvarajući „efekat vrućeg otoka“ (PVHI – photovoltaic heat island effect). Na ovoj poveznici možete pročitati studiju Sveučilišta Maryland: https://www.nature.com/articles/srep35070
Efekat „vrućeg otoka“ nastaje zato jer solarni paneli mijenjaju način na koji se sučeve zrake reflektiraju natrag. Omjer incidentnog svijetla (zračenja) koje se vraća nazad prema suncu je puno veći sa solarnih panela nego s normalnog tla. I taj problem je puno više izražen u područjima oštre i suhe klime s puno sunčanih dana. Prepoznajete li u ovom opisu duvanjsko polje?
U moru informacija, od kojih su većina dio propagandne mašinerije „zelenih“ lobija koji se u trci za brzom zaradom nimalo ne ustručavaju lagati, često ćete naći tvrdnje da u solarnim panelima nema ništa sporno i da količine žive i kadmija u jednom panelu ne prelaze količine koje se nalaze u akumulatoru automobila.
Za samo jedan megawat struje potrebno je 2,000 do 3,333 panela. I, naravno, akumulator ne držite na otvorenom da ga može tući bura i krupa. Kako se zaštitni sloj na panelima s vremenom troši tako se povećava rizik za otpuštanje teških metala. Na kraju svog životnog vijeka, solarni paneli su toksičan otpad koji zahtjeva poseban režim zbrinjavanja.
Naša općina je dodijelila koncesiju za solarnu elektranu iznad Mokronoga od 305 hektara i obvezala se da će preuzeti solarnu elektranu sa svom opremom po isteku koncesijskog perioda. Dakle, investitoru zarada a nama zbrinjavanje toksičnog otpada. Naša općina nema tehnička znanja da propisno zbrine ni obični otpad, a da ne govorimo o toksičnom otpadu.
Kinezi, “Hrvat iz Luxemburga” i presuđeni kršitelji zakona
Kome mi zapravo prodajemo svoju zemlju u bescjenje? Tko su naši investitori?
Uz časnu iznimku FEAL-a iz Širokog Brijega, koji je pristojna firma koja zapošljava našu mladost, pa makar i u drugoj općini, koja proizvodi i doprinosi, svi ostali „investitori“ na području Duvanjskog polja su ili ratni profiteri, ili dokazani mešetari ili presuđeni kršitelji zakona, i ni na koji način neće doprinositi razvoju našega kraja.
FEAL-u moramo dati kredit jer je to jedina koncesija koja, makar i minornim iznosom, predviđa obeštećenje za mjesnu zajednicu i ljude čije je zemljište zbog izgradnje vjetro-elektrane postalo neupotrebljivo. Jadna je općina i županija koju gospodin sa Širokog Brijega mora učiti kako se pristojno tretira vlastito stanovništvo.
Kako su se mogle davati koncesije firmama koje neće plaćati ni porez u našoj županiji? Trebamo li se sad svi praviti mutavi da ne znamo da “Hrvat” nije iz Luxemburga i da će Kinezi plaćati porez u Sarajevu a ne u našoj županiji. Ako će uopće igdje plaćati porez.
Ni vjetro elektrane ni solarni paneli ne stvaraju radna mjesta. Naše vlasti su u naše ime predale tisuće hektara naše zemlje u ruke raznih mešetara, presuđenih kršitelja zakona i ratnih profitera za mizernu naknadu od 0,76% za solarne elektrane i 1,5% za vjetro-elektrane.
Kako će za 20 godina izgledati Duvanjsko polje i šujički kraj? Znate li koliko je dana ovog ljeta puhala bura? Mi se ionako borimo s efektom feniranja jer svaka kap kiše koja padne u ljetnim mjesecima bude vrlo brzo ispuhana burom. Kad se okružimo turbinama sa svih strana, naše nepovoljne klimatske uvjete stavit ćemo na steroide, pojačavajući feniranje turbinama i istovremeno zagrijavajući zrak solarnim panelima. Bog nek nam je svima na pomoći s našom pameti.
Hrana i voda su jedini strateški resurs. Nikad u povijesti nije zabilježen slučaj da su ljudi masovno stradavali zbog manjka energije, povijest poznaje samo masovna stradavanja od gladi i žeđi. Energije je uvijek bilo i bit će, to što fosilna goriva trenutno nisu u modi, ne znači da se za 30 godina opet neće vratiti u modu kad se uvide posljedice i u potpunosti spozna cijena „zelene energije“.
Za one koji se žele bolje informirati o tzv. „zelenoj energiji“ preporučam članak koji je objavio Harvard Business Review, The Dark Side of Solar Power: https://hbr.org/2021/06/the-dark-side-of-solar-power
Ukoliko ste u mogućnosti dođite u četvrtak u dvoranu županijske Skupštine u 10 sati na javnu raspravu o Nacrtu Zakona o koncesijama kako bi ubuduće mogli spriječiti bezakonje i ekološko divljaštvo kojem smo sada izloženi.
Anđa Ćosić / Koalicija za odgovornu demokraciju i dostojanstvo
