Suvremena intenzivna proizvodnja jagoda temelji se na jednogodišnjem proizvodnom ciklusu, koji počinje sadnjom frigo ili kontejnerskih sadnica tijekom srpnja i kolovoza, a završava berbom sljedećeg proljeća. U takvome je sustavu moguće ostvariti visoke prinose, koji često prelaze 1 kg plodova po biljci.
Kako bi se ti prinosi postigli, uz pravilan odabir tla, sorte i sustava uzgoja, nužna je i odgovarajuća primjena agrotehničkih mjera, među kojima posebno mjesto zauzima prihrana biljaka – od trenutka sadnje pa sve do kraja vegetacije, piše Agrosavjet.
Jagoda je osjetljiva na visoke koncentracije soli u tlu, pa tek zasađenim biljkama ne pogoduju visoke doze hranjiva. Zbog toga se tijekom kolovoza najprije primjenjuju biostimulatori (aminokiseline, huminske kiseline, alge) koji potiču razvoj korijenova sustava, dok se mineralna hranjiva uvode 7–10 dana nakon sadnje, uz postupno povećanje doza.
U rujnu dolazi do intenzivnog razvoja rozete, što zahtijeva prilagođene mjere njege – prije svega uklanjanje izdanaka i cvjetova te pojačanu prihranu kako bi biljke dosegle optimalnu kondiciju za prezimljavanje i osigurale puni urod sljedećeg proljeća.
Tada treba staviti naglasak na prihranu dušikom, fosforom i kalcijem, a zatim i kalijem te mikroelementima. Na lakim, pjeskovitim tlima posebnu pozornost treba obratiti na magnezij, čiji se manjak može pojaviti, osobito pri primjeni većih količina kalijevih i kalcijevih gnojiva.
Makroelementi se u suvremenoj proizvodnji uglavnom unose putem fertigacije, dok se mikroelementi najčešće primjenjuju folijarno. Potrebe za mineralnim hranjvima mogu se zadovoljiti primjenom vodotopivih NPK formulacija koje nude renomirani proizvođači. Ipak, preporučene formulacije i doze ne odgovaraju uvijek različitim tipovima tla, sortama i tehnologijama uzgoja. Zbog toga, ali i iz ekonomskih razloga, često je isplativije koristiti čista hranjiva.
Kao izvori dušika koriste se kalcij-nitrat, kalij-nitrat i magnezij-nitrat, koji istodobno zadovoljavaju dio potreba za kalcijem, kalijem ili magnezijem. Fosfor se najčešće unosi putem MAP-a (monoamonijev fosfat) i MKP-a (monokalijev fosfat), koji se odlikuju dobrom topljivošću, a uz fosfor osiguravaju i dodatni dušik (MAP) ili kalij (MKP).
Primjena huminskih kiselina treba biti sastavni dio programa prihrane jagoda jer pridonosi očuvanju hranjiva u zoni korijena i povećava njihovu dostupnost.
Pri fertigaciji posebnu pozornost treba posvetiti dozama gnojiva. Jagoda najbolje reagira na češće aplikacije manjih doza, osobito nakon sadnje. Visoke doze, posebno kalcij-nitrata ili kalij-nitrata, mogu oštetiti mladi korijen zbog visokog EC-a. Također je važno imati na umu da raspodjela hranjiva oko kapaljki nije ujednačena: nitrati se brzo ispiru, dok se fosfati zadržavaju u neposrednoj blizini zone kapanja.
Zbog toga je korisno ukupno vrijeme navodnjavanja (npr. 1–2 sata) podijeliti u dva ili tri intervala od po 30–40 minuta. Na lakšim tlima potrebna je dodatna pažnja zbog bržeg ispiranja hranjiva iz zone korjenova sustava, koji se kod jagode najvećim dijelom nalazi na dubini od 15–30 cm.
Tijekom listopada prihranu treba nastaviti jer tada počinje diferencijacija cvjetnih pupova, odnosno stvaranje generativnih organa koji će osigurati urod iduće godine. Doze hranjiva se postupno smanjuju, a intervali između prihrana povećavaju. Ako se javi topla jesen, prihrana se može produžiti do prve polovice studenoga. U posljednjem navodnjavanju preporučuje se primjena gnojiva na bazi bora u kombinaciji s huminskim kiselinama jer to povoljno utječe na razvoj korijena tijekom zime i na početku sljedeće vegetacije.
Na kraju valja posebno istaknuti da prihrana nasada jagoda bez odgovarajuće analize tla predstavlja “gađanje u prazno” i može dovesti i do nedostatne i do prekomjerne uporabe gnojiva, što će neizbježno rezultirati slabijim proizvodnim rezultatima.
