Jelena Čevra iz Omolja, pokraj Tomislavgrada,već tri godine živi na zagrebačkoj adresi. Tijekom srednjoškolskih dana u Gimnaziji Marka Marulića dvije godine je uređivala list Novi Marul, a na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru uređivala je glasilo fakulteta Fenix. Nekoliko godina vodila je Ured za odnose s javnošću Hrvatskog studentskog politološkog foruma, a naposljetku je vodila i Udrugu te bila urednica emisije Res Publica, koja je promovirala politološku znanost i struku. Magistrirala je politologiju, a politički PR je djelatnost kojom će se baviti i njezina novoosnovana tvrtka. Osnivanje tvrtke bio je motiv za razgovor, ali smo se dotaknuli i drugih tema.
Jelena, zanimljiv je tvoj odlazak u Zagreb, otišla si doslovno s jednim koferom, što te motiviralo na taj korak i kakvi su bili početci u novom gradu?
Motivirala me želja za daljnjim razvojem i napredovanjem. Nakon godina aktivizma, volontiranja, honorarnog rada, pa i formalnog zaposlenja u Bosni i Hercegovini shvatila sam da to nije ambijent u kojem se mogu razvijati, ni osobno ni profesionalno. Ne vidim u tom odlasku ništa tužno ni tragično jer smatram da ljudi uvijek trebaju slušati sebe i ići tamo gdje će im biti bolje.
Početak u novom gradu, naravno, nije bio lak, ali Zagreb nudi toliko mogućnosti da je jednostavno nemoguće ne pronaći ono što tražiš.
Bila si aktivna članica Mosta nezavisnih lista, što si tamo radila i je li se dogodio tvoj raskol s tom političkom strankom?
Bila sam i članica i zaposlenica Mosta nezavisnih lista koji je u to vrijeme donio jednu svježinu na političku scenu, a pogotovo nadu da se nešto možda može promijeniti. Ta želja da budem dio promjene me dovela u Most i zadržala dvije godine. Mostu sam zaista bila posvećena u potpunosti i taj posao mi je dvije godine bio cijeli život. Bila sam svjesna i da meni kao tek diplomiranoj politologinji rad u saborskom Klubu zastupnika i sudjelovanje u radu dvije Vlade može donijeti jako puno vrijednog znanja i iskustva i tako je i bilo.
Radila sam odnose s javnošću, ali i sve poslove vezane za rad Kluba zastupnika i Vlade o kojima sanja svaki politolog. U tom poslu sam zaista istinski uživala.
Nije se dogodio nikakav raskol, samo sam osjetila da je vrijeme za ići dalje jer sam svoju zadaću tu obavila.
Prije nego što si otišla u Zagreb bila si studentica Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru. Također, puno si pažnje posvetila i izvannastavnim aktivnostima. Koliko ti je formalno obrazovanje pomoglo u poslovima kojima si se bavila, a koliko neformalno?
To je jako dobro i važno pitanje. Formalno obrazovanje dat će ti onoliko koliko od njega uzmeš. Naša je odluka hoćemo li dolaziti na predavanja, praviti bilješke, postavljati pitanja ili ćemo otići na kavu i reći kolegi da nas potpiše.
Naša je odluka hoćemo li čitati knjige koje su ponuđene kao obvezna i dodatna literatura ili ćemo učiti iz skripte od 10 stranica.
Diplomu nije teško dobiti, ali je potrebno uložiti puno truda da sa studija izađeš kao obrazovana osoba.
Ono što je veliki nedostatak, naši studiji nas jednostavno ne pripremaju za tržište rada. Kao da su fakultet i tržište rada dva paralelna svijeta koji se nikad nisu susreli jedan s drugim.
Sva znanja koja su mi bila potrebna na poslu najčešće su ona koja sam sama stjecala godinama neformalnog obrazovanja ili nekih izvannastavnih aktivnosti.
Dovoljno o tome govori činjenica da smo završili Međunarodnu politiku i diplomaciju, a na studiju nismo imali strane jezike. Također smo bili zakinuti u kolegijima vezanim za suvremena informatička znanja vezana za našu struku. Ono što smo imali nije bilo ni približno potrebama tržišta. Tu sam se sama nadogradila, a osim tih područja jako su važne osobine snalažljivosti i marljivosti. Uz to dvoje uspjeh je zagarantiran.
Nedavno si osnovala svoju tvrtku. Ime je zanimljivo – Pyaar. Zašto ovo ime i jesi li imala zbog njega problema pri registraciji?
Ime je registrirano iz drugog pokušaja, a kombinacija je nekoliko elemenata. Izgovara se kao engleska skraćenica za public relations (PR) jer su odnosi s javnošću osnovna djelatnost tvrtke, a na hindu jeziku ta riječ znači ljubav. U ovom kontekstu ljubav prema onome što radimo. Smatram da je došlo vrijeme da nadrastemo koncept odlaska na posao koji ne volimo da bismo zaradili plaću, i ostajanja na jednom poslu desetke godina. Živimo u dinamičnom svijetu prepunom mogućnosti za koje treba biti otvoren.
Svatko ima ono nešto za što je stvoren i što mu ide najbolje. To treba prepoznati, tome se posvetiti, to raditi, u tome uživati i kroz to dati svoj doprinos svijetu.
Zašto si se odlučila na osnivanje vlastite tvrtke? Reci nam i kakva je tvoja vizija nje?
Na osnivanje tvrtke odlučila sam se jer mi se dogodilo razdoblje u kojem sam krenula dobivati ponude za angažmane, nekim tvrtkama je trebalo voditi društvene mreže, neki su trebali savjetovanje, neki pomoć pri organizaciji evenata, a ja sam sve prihvaćala. U jednom trenu shvatila sam da radim po 12 sati dnevno, da odlično zarađujem i da sam to sve sama ostvarila, dakle ne trebam imati šefa nego si mogu sama zaraditi plaću radeći ono što volim.
Mislim da se ne bih ni usudila osnovati tvrtku da unaprijed nisam imala dogovorene klijente.
Imati svoju tvrtku mi je bio san, za koji sam mislila da ću ostvariti negdje u kasnim 30-ima, ali, evo, dogodilo se ranije i sretna sam zbog toga.
Već nekoliko mjeseci funkcioniram na taj način i sviđa mi se to što mogu raditi kad hoću s kim hoću i ono što hoću, i najdraži dio mi je taj što radim od doma i naravno, idem na sastanke. Potrebno je puno se truditi, ali taj okus slobode zadnjih mjeseci motivirao me da krenem ozbiljno u poduzetničku avanturu.
Što se tiče vizije,ona je vezana za percepciju o politici, koja je u potpunosti izobličena, pa ću kroz svoje djelovanje nastojati politiku tretirati kao ono što ona u suštini jest – djelovanje za opće dobro.
Opiši nam sam proces osnivanja tvrtke u Hrvatskoj. Kakva je procedura?
Moja procedura traje od početka srpnja ove godine, jer sam odlučila uzeti sredstva za subvencioniranje koje nudi Europska unija u suradnji s HZZ-om i nadležnim ministarstvom. Pa sam prvo pisala poslovni plan, čekala da bude odobren, a tek onda krenula u osnivanje tvrtke. Ne volim se žaliti ni biti žrtva okolnosti, države, društva, institucija i sl. pa sam sa strpljenjem to sve obavila i mogu reći da je bilo poprilično jednostavno i pomalo sporo. Procedura za samo osnivanje tvrtke je malo duža pa kad bih krenula objašnjavati korak po korak to bi potrajalo, ali zaista nije ništa nepremostivo.
Sklona si istočnjačkoj duhovnosti ili bolje reći filozofiji. Je li na tu tvoju sklonost utjecao Zagreb ili nešto drugo?
Samoj filozofiji sam sklona od početka studija i smatram je jako važnom kako za shvaćanje politike tako i za shvaćanje svijeta oko nas. Mislim da saborski zastupnici ili javni dužnosnici koji se nikad nisu susreli s nekim osnovnim politološkim teorijskim ili filozofskim djelima jednostavno ne mogu dobro obavljati svoju dužnost jer oni ne shvaćaju što je njihova dužnost.
Kada je pak riječ o istočnjačkoj duhovnosti, ono što sam od nje uzela je važnost postizanja mira sa samim sobom, usklađivanje svojih misli, riječi i djela, odnosno uma, duha i tijela. Kad smo mirni, radosni i zadovoljni ništa više nam ne treba.
Ne mogu da te ne pitam kao osobu koja dolazi iz Bosne i Hercegovine i kao osobu koja se na ovaj ili onaj način bavila politikom, kako komentiraš nedavno održane izbore u BiH?
Politiku u Bosni i Hercegovini sam godinama intenzivno pratila, analizirala, sudjelovala u političkim procesima i studirala politički sustav BiH, u nekoliko navrata i javno nastupala o toj temi, ali u zadnjih godinu dana odbijam je komentirati jer je apsurdna i poražavajuća i sve što bih rekla zvučalo bi negativno i ogorčeno.
Bosna i Hercegovina se u političkom smislu nalazi u jednoj kaljuži, u rupi bez dna iz koje se ne nazire izlaz.
Što je, po tvome mišljenju, bitno za rast i razvoj mlade osobe, bez obzira čime se bavila?
Važno se otrgnuti od očekivanja okoline, to je posebno vezano za male sredine u kakvoj sam i provela većinu života. Ne raditi nešto zato što se od nas očekuje nego zato što to istinski želimo. Treba puno rada na sebi i mentalne snage da shvatimo što mi zaista želimo, a što želimo jer okolina to od nas očekuje i da donosimo odluke u skladu sa sobom.
Hoću reći, ako sam završila pravo i sad svi očekuju da radim u odvjetničkom uredu, a ja znam da bih na takvom poslu venula i najradije bih uzela ruksak i putovala svijetom, pa onda ću uzeti ruksak i putovati svijetom. Bez obzira što će tko reći. Važno je da imamo jasnu viziju svog života koju smo si sami osmislili i da je živimo punim plućima, bez kompromisa. Ne treba težiti sigurnosti nego slobodi.
Za mlade je važno i da vjeruju u sebe. I sama sam se stotine puta suočila sa starijim kolegama, prijateljima, rodbinom koji su rekli: “Ma ne možeš to, ili to je neisplativo, zašto bi trošila vrijeme, to nitko nije do sad ostvario, kako ćeš ti. To je glupo, ili to je bezveze”. Ako je njima to neostvarivo ili glupo ili neisplativo ili bezveze – ne znači da će biti i vama. Možda ćete biti jedan od tisuću i uspjeti u svojoj zamisli. Sigurno ćete biti, ako se potrudite, podredite sve svom cilju i vjerujete!
Pretpostavljam da ne razmišljaš o povratku u Tomislavgrad?
U Tomislavgrad se vraćam, ali samo na nekoliko dana koliko mi treba da izgrlim sve svoje ljude.
Jelena Perković/Tomislavcity
Foto: Privatni album
