Jednom će biti
puna kuća svega
i nećemo se pitati što ćemo sutra raditi,
kako ćemo pokrpati sve rupe
i platiti račune,
imat ćemo novaca dovoljno
da bezbrižno putujemo svijetom,
ispunit ćemo svima želje
i djeci, napokon, osiguramo sve što treba,
nećemo morati raditi
od jutra do sutra
bit ćemo svi sretni
tako sam mislila
sve do prije neki dan
jer taman kad smo skupili dovoljno
za život što nam treba
malo su nam se pomrsili računi
i sve ono što smo mislili
da nam treba
da napravimo još samo ovo,
da kupimo samo još ono,
da skucamo para za još samo ono
sve je postalo suvišno,
kuća prevelika,
grijanje preskupo,
sobe prazne,
djeca daleko,
a mi stari
za neki novi početak
i dovoljno mudri govoriti
o onome što smo naučili kroz život,
a sad nas nema tko čuti
da je za života dovoljno
samo ono što nam može stati u ruke,
vratiti osmijeh,
olakšati muke,
približiti Bogu,
spasiti dušu.
ODMOR DUŠE – fra Zvonko Benković
