Naš Duvnjak Milan Bojkić, koji već 34 godina živi u švicarskome Baselu, u rujnu ove godine predstavit će tamošnjoj publici svoje likovno i poetsko stvaralaštvo. Čitatelji portala Tomislavcityja već su bili u prilici upoznati ga kroz poetski izričaj, uglavnom domoljubne, zavičajne i ljubavne tematike.
Riječ je o dobroćudnome, skromnom, čovjeku kojega će se vjerojatno sjetiti njegovu bivši učenici iz osnovne škole u Brišniku i Bukovici, a ovdje je u narodu poznat pod nadimkom “Učo“.
Uoči nadolazeće izložbe, o početcima svoga umjetničkog stvaralaštva, gospodin Milan je za naš portal kazao:
– Da poezija i slikarstvo olakšavaju svakodnevnicu i spašavaju život iz mračnoga pakla, poznato je liječnicima i praktičarima dijagnostike. No, ne i meni. U prvoj fazi stvaralaštva mislio sam da je to samo šala. Prošavši kroz vrata pakla da bi ostao u životu, i kako – tako živio, to je bio jedini put da pobijedim zlo vrijeme i „guju“ što mi opasno nače zdravlje. To je izuzetak što potvrđuje pravilo. Samouki slikar iz provincije, iz Brišnika – Tomislavgrada, Milan Bajkić to pobijedi.
Na slikarskom platnu imam svoj pseudonim „Milan Mirna Roman“. Bolest me je natjerala na taj put boje i kista, iako se s nijansama i tonovima ranije nikada nisam susretao. Uroniti kist u boju nije baš jednostavno i napraviti neku ideju. Pisanje i crtanje dođu mi kao dodatna terapija u mom liječenju, jer prolazim vrlo često kroz nemire i teške životne fraze uzrokovane bolešću, kaže Milan.
No, vratimo se izložbi. Ove godine Stiftung Melihior, odnosno današnji Rheinleben proslavlja svoju 30. obljetnicu rada i postojanja. Cilj ove udruge je pomoći ljudima narušenoga zdravlja, biti na njihovoj strani. Ta udruga u Baselu priprema književnu večer te izložbu likovnih radova svojih štićenika koja je planirana za rujan ove godine. Publika će ovom prigodom moći vidjeti i likovne uratke našega Milana Bojkića, a ujedno čuti i njegove stihove na hrvatskome i njemačkome jeziku.
Ovom prigodom objavljujemo nekoliko autorofih likovnih djela te pjesmu „Mi ‘Rvati“.
Z.S./Tomislavcity
Mi smo ‘Rvati
Sjećam se kad sam bio mali
Otkada znam za se
Govorila je mati
Prekrsti se sine
Tada te čuva sveti Ante
I kad bi se budio ili pošao leći
Rekla bi
Spomeni anđele i
Izmoli Očenaš
Mirno ćeš zaspati i leći
Znam kada je listao i orah
I kad su doletjele laste
Sjećam se kad su se škropila polja
I palili svitnjaci od slame
U slavu proljeća i Ivanjdana
I kad sam počeo nešto misliti glavom
Za sinijom i večerom
Mati i ćaća bi rekli
Sine mi smo ‘Rvati
Nisam znao šta to znači
Mislio sam hrabri ljudi na konjima
Neki vitezovi iz daljina
Hrabri ljudi oluja i bonaca
Čudno mi samo bilo
Da nikada nisam čuo glas H