ZLATOMIR TADIĆ
14. 11. 1970. – Kupres 10. 6. 1992. godine
Dragi naš Mali Veliki brate!
Trideset dugi godina prolazi, kako si svoj mladi život položio na oltar Domovine.
Čuvajući naše snove i snove Domovine, ostao si zauvijek u čeličnim okovima zle sudbine.
Najljepše zelene oči zauvijek su zaspale, najzarazniji smjeh je utišao.
I sve može proći i otići, samo Ti za sva vremena ostat ćeš u nama, jer ljubav ne umire,
a ti si bio i ostao naša ljubav.
I kad zaborave svi mi ćemo pamtiti.
Kunemo se, nikad im nećemo zaboraviti tvoje dvadeset dvije nedovršene godine.
Spavaj dragi, u vječnom miru, a mi ćemo sanjati tvoje snove.
Laka ti bila zemlja kongorska.
Tvoje sestre i braća s obitelji.
