Drugo pismo mami
Draga mama,
Davno, davno, prije 55 godina napisao sam ti jedno pismo i sada ga, tj. prije nekoliko dana, ponovno pročitao (dvadesetak puta).
Naime, tvoj najmlađi sin, Mile, našao je i sačuvao moju školsku bilježnicu u kojoj je i moje pismo.
Draga nama, pričao sam o tome pismu s Milom. On kaže da ga je pročitao milijun puta i prolio litre i litre suza, dok je čitao. I nije ga nikom drugom pokazao.
Meni je doduše nekoliko puta rekao da je našao i sačuvao moju bilježnicu, ali ja se više nisam sjećao što sam sve pisao u njoj. Valjda sam pokušao zaboraviti te bolne uspomene.
Mama, poslao sam to pismo tvom sinu Ivanu i on mi je ovako odgovorio:
“Bože mili, koliko tuge, koja je preplavila naše djetinjstvo, našu mladost i naše živote!!
Kao da si i u moje ime pisao.
Kako naći i prihvatiti smisao i svrhu svega toga!? “
Da, draga mama. Toliko tuge u životu tvoje djece, tvojih sinova…!
Znaš, draga mama, da se tata ponovno oženio jednom divnom ženom, koja je pokušala zamijeniti tebe, ali to je naravno bilo nemoguće.
Preminuo je u 80. godini života.
Tvoj najstariji sin Vinko odrastao je, studirao, zaposlio se, oženio i ostao u našem nezaboravnom gradu Županjcu, Duvnu, Tomislavgradu.
Napustio nas je i on 2011., kad je imao 67 godina. Otišao je, draga mama, k tebi i ostavio duboku bol i tugu u nama.
Tvoj drugi sin Ivan također je odrastao u zrelog čovjeka, studirao, zaposlio se, oženio i sad ima divnu ženu, kćerku, dva sina i nekoliko unuka.
Ostao je u našoj domovini Hrvatskoj.
Često se s njim čujem, draga mama. Kad god nešto napišem na hrvatskom, pošaljem njemu da provjeri tekst i popravi, jer on je profesor hrvatskoga jezika.
Tvoj najmlađi sin Mile je sa mnom u Luksemburgu. Došao je kao dječak i izrastao u čovjeka kao od brijega odvaljena.
Zaposlio se, oženio i ima(o) dvije kćerke i sina.
Nažalost, draga mama, njegov sin Vinko izgubio je svoj mladi život u 27. godini i ostavio neizmjernu tugu u srcima svojih roditelja, sestara i svih nas.
Mile provodi sate i dane na njegovu grobu, draga mama, moleći i plačući.
Srećom ima jednu unuku i dva unuka.
Najmlađi unuk, Tim, toliko sliči na njegova sina Vinka da je čudo.
Kao da je Bog rekao: Uzeo sam Vinka a dajem ti Tima.
A ja, draga mama?
I ja sam odrastao u zrelog čovjeka. Sreo divnu ženu u Hrvatskoj i slijedio je u njezinu zemlju Luksemburg.
Zaposlio se, oženio i dobio dvoje kršne djece: sina Tomislava i kćerku Diane.
Imamo i unuke, koji se zovu Max i Leo.
Sad imam 75 godina, mama. Već postariji čovjek, ali s mladim duhom i tužnim uspomenama.
Uspio sam u svome privatnom i poslovnom životu. Imam divnu obitelj, a poslovna mi je karijera bila izvrsna.
Kao što vidiš, draga mama, mi, tvoji sinovi, uspjeli smo ostati dosljedni onome čemu ste nas ti i tata učili.
Nismo krenuli nekim krivim životnim putovima, nego smo odrasli u poštene ljude.
Ja sam jako zadovoljan svojim životom ovdje u Luksemburgu, ali moje srce i moja duša čeznu za Kovačima, a najviše za tobom, draga naša mama.
Slavko Jurčević, Cruchten, 24. 2. 2024.
