“Rođendan mi je danas, navratite u župnu kuću na kavu, kolač i rakiju!” – rekao bi na kraju mise zornice poslije blagoslova.
Nas puno, kuća mala a srce tvoje veliko.
Cili svit u njega je mogao stat’.
Nazdravili bi, bacili pokoju šalu, a znalo se i zapjevati.
Poseban si bio.
I svećenik
I čovjek
I brat i prijatelj.
Nezamjenjiv.
Ne rađaju se takvi često.
Stoljećima..
Znam da na nebu nema rođendanskih slavlja ni čestitki jer je slava Svevišnjega najradosnija, i o tom si uvijek govorio i učio.
Ali da znaš, sjetimo te se često.
Svaki dan ili svako drugi..
I čestitat ćemo ti rođendan, u mislima. Pružiti ti ruku i zagrliti. Zaželjeti ti pokoj vječni u krilu Očevu umjesto zdravlja i još svijeća na torti ovdje na Zemlji.
Popit ćemo kavu i pojest oblatnu i zapjevati Krist na žalu.
Ne znam hoćeš li nas čuti ali sretan ti rođendan.
Sigurno je pjesma tamo gore.
Umjesto svijeća nek ti svijetli vječna svjetlost, umjesto pune župne kuće i svih nas za stolom neka ti bude prostranstvo raja i radost anđela i nebesnika.
Nikad zaboravljen.
Odzvanja jeka riječi tvojih.
I moj će uskoro, falit će čestitka u pola 6 i tvoj blagoslov.
Ali pošto ti imaš “veze” na nebu znam da i gore moliš Boga da čuva tvoje Vinjančane.
Dobri naš don Joko Blažević, počivaj u miru.
Štefa Lončar Marić/Omolje.com
